Crtice
Živa budala
Ima tih narodnih izjava koje nikada ne preispituješ. A kada o njima promisliš, baš i nemaju smisla.
“On je živa budala!”, začuješ nekada iskreni povik na skupu baba iz komšiluka kada seciraju ponašanje muževa žena iz ulice pored.
“On je budala!”, čula sam tako iskreni šapat komšiluka koje se skupilo ispred crkve gdje se upravo vjenčalo mojih dvoje prijatelja.
Otac mladoženje, potkovan s otprilike 7 rakija i 3 gemišta, za vrijeme mise je izvodio piruete na onoj glavnoj stazi do oltara, pokušavajući mirno držati mobitel i snimiti koju scenu vjenčanja za uspomenu, valjda da je se prisjeti kada 7 rakija i 3 gemišta ishlape iz organizma.
“Živa budala!”, čula sam kroz šapate okupljene mase, i shvatila puno značenje ove izjave.
Budala je, ali je živ.
Gledala sam tako u revoltirane mladence i okupljeno mnoštvo. Mladoženja je u sebi gutao tugu svoje obiteljske situacije, a ja sam bila jedina od 50 pari okupljenih očiju koja su niz glavni prolaz i kroz gemišt-baletana gledala u leđa mladenaca... I bila zavidna na tom prizoru. Blago li se tom mom prijatelju što mu je otac budala, ali živa, i što je još uvijek tu.
___
U spomen na 7 godina od zadnje objave ovdje i na 8 godina od kada moj otac nije tu.
Post je objavljen 15.04.2024. u 17:01 sati.