Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zemlja2

Marketing

KAMENE KUĆE NAŠIH OTOKA I LASTAVICE

tree-swallow-tachycineta-bicolor-bird-standing-on-railing-960x627
/foto: Dave Menke/



KAMENE KUĆE NAŠIH OTOKA I LASTAVICE



I purgeri vole more. More je uvijek more.

Naravno, lijepo je doći u lijepi hotel i okupati se na hotelskoj plaži sa ležaljkom i suncobranom.

A ja se zaljubila u drugu varijantu.
Obožavam stare kamene kuće i uske kale.
Stare kamene kuće, po mogućnosti na malom otoku bez cesta i automobila.
Za čudo, ima toga još i danas.

Pronašla otok mojih želja i staru kuću kakvu sam priželjkivala.
Kuća je bila na vrhu otoka, a od nje je započinjala ljepota unutrašnjosti otoka.
Uređeni vinogradi, divlje kupine, divlje šparoge, divlje cvijeće, ružmarin, majčina dušica, a u vrijeme sezone origana sve je mirisalo na veliku pizzu.
Iza mirisnih polja, nalazi se niz uvalica gdje se može kupati gotovo sam, ili skakati s grota u more.

Ime otoka neću spomenuti, jer bi to bila ne samo objava imena i prezimena, nego maltene i Oiba, a mi pišemo pod zaporkom.

Pronađena kuća je u maloj šarmantnoj uskoj kali, poda od kamenih ploča ulaštenih skoro kao zrcalo, glatkim od hoda duljim od sto godina, često u papučama domaće izrade.
Noću trepere svjetla lanterna, koje daju mističan ugođaj.
Kuća ima i anex od neke srušene kuće, krasnu staru gušternu s ukrasnim lijevanim željezom koje služi držanju vedra za vodu , a ima i nadstrešnicu za kišu.
Otok je bio otok težaka i ribara Život je bio težak, a da se nije pojavio turizam ,ljudi bi i dalje bi emigrirali va Jameriku.
Kuću smo kupili od rodbine umrle vlasnice, koja je skupljala otočno blago. Stare škrinje, kredence, šivaće mašine i štošta drugo. Ostalo je dosta, ali dosta toga je završilo u rukama “znalaca”
Bila je to nešto bogatija kuća, jer se je, zamislite, već onda, bavila međunarodnom trgovinom. Uvozili su iz Italije, i prodavali tekstil za narodne nošnje, a istovremeno prodavali vina, čak i na bečki dvor.

Iz tih vremena, u prizemlju kuće ostala je, barem 150 god stara talijanska keramika, još danas lijepih boja i ukras kuće.
Kuća je bila par godina prazna i stradala.
Vjetar je polomio škure, s portuna je otpala boja, ali ga nismo zamijenili plastikom nego obnovili. Vjetar je porazbijao ponestre pa se je kiša slijevala u kuću i napravila veliku štetu.
Sve smo popravili Danas uživamo u njoj, a obitelj i iz bijelog svijeta redovno navraća.
iz šufita i prvog kata vidi se more .
Ostatak pogleda su krovovi i zvonik stare crkve.


“ O krovovi,krovovi dragi
u suncu ste bili taj dan
kad ptice i snovi
pod vama su našli svoj stan”
/Gabi Novak, zagrebačkim krovovima./ A krovovi su krovovi, Zar ne?




A sad najinteresantnije. Dok je kuća bila prazna,
razbio se je prozor na šufitu, a par lijepih lastavica savilo je gnjezdo među gredama.

Kako je unuk, odabrao sebi šufit, lijep, više galerija, trebalo je otjerati ove lijepe ptičice, koje po vjerovanju nose i sreću.
Svaki dan smo ih protjerali, a kada bi se navečer vratili sa kupanja one su ponovno bile u gnijezdu,
Bio je to njihov dom, a mi uljezi.
Na kraju su ptičice popustile, i na naše veselje, pre
selile u grede nadstrešnice u vrtu.
Bili smo jako sretni i nismo ih uznemiravali
Jednog dana,u gnijezdu se pojavilo par dražesnih malih glavica.
Gledali smo kako ih roditelji hrane i uče letjeti.
Lastavice su lijepe ptice selice.
Vjeruje se da donose sreću.
Jednog su dana odletjele u toplije krajeve, ali se iako smo ih čekali,nisu vratile.
Jesu li stradale putem dugog puta od 5000 km. preko mora i Sahare, ili nisu prihvatile novi dom? Ne znam
A i ja se, zbog bolesti, nisam više vraćala..
Neprežaljeni moj otoče.

P6130128


P6130078





















Post je objavljen 15.04.2024. u 09:52 sati.