Pregled posta

Neponovljiva

Današnji dan je bio baš pun događanja. U deset predstavljanje nove knjige Marine Šur Puhlovski. I to ne bilo kakve! To je Marinina prva zbirka poezije.
S jutrošnje u promocije zbirke pjesama "Neponovljiva" ( i zbilja je Marina neponovljiva!) u knjižnici i čitaonici "Bogdan Ogrizović.".. Govorili su Marina Katinić, Tin Lemac i Barbara Baždarić, stihove su, uz Barbaru, Marinu i autoricu čitali Antonija Vlahović i Robert Međurečan. Tin Lemac je bio uobičajeno precizan i baš profesorski objasnio, Marina Katinić nadahnuta, Barbrara je sve objedinila svojim zaraznim optimizmom i oduševljenjem. Mišo Nejašmič je izdavač, Hrvoje Marko Peruzović je zaslužan za prekrasnu naslovnicu, koja sama po sebi priča svoju bajku...



Neponovljiva - naslovnica.....

Malo mojih fotkica:



S lijeva na desno: Tin Lemac, Marina Šur Puhlovski, autorica, Barbara Baždarić i Marina Katanić.



Robert Međurečan čita Marinine stihove....


image upload


Lada Žigo Španić i Barbara Baždarić

Dozvolite i jednu Marininu pjesmu:

Bože kako uživam u sebi

�ože kako uživam u sebi
To nije normalno
Navečer
Kad ugasim televizor
Jer sam manijak gledanja
Ostajem u tišini
S malo svjetla
Kako bih uživala u sebi
U onome što jesam
Što je tu cigareta
I vino
I ja
Jedna jedina
Na čitavom svijetu

Neponovljiva.

Naslov "Neponovljiva" je upotrijebljen kao samoafirmacija glavne junakinje, njezina znanja i iskustva. Nije to samohvala ili samoljublje - to su godine rada i iskustva, sjedenja uz računalo uz samoprijegoran rad, mirnoća u smislu potpune životne ostvarenosti. Bravo Marina!

S Ladom idem na kavu na Kaptol. A nakon kave - "Jutro poezije". Gošca: Sanja Lovrenčić.

Sanja Lovrenčić rođena je 1961. u Kninu. Od najranijeg djetinjstva živi u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i srednju glazbenu školu. Studirala je povijest umjetnosti i indologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te diplomirala jednopredmetnu povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1985). Tijekom studija počela se baviti pisanjem i prevođenjem poezije s francuskog i engleskog jezika; prve pjesme izlaze joj u časopisu “Quorum”, a prvu zbirku pjesama Insula dulcamara objavila je u vlastitoj nakladi 1987. Krajem osamdesetih prvi put se javlja na javni natječaj za radio dramu; nakon 1990. – kad je osvojila prvu nagradu i za radiodramski tekst i za radioigru za djecu – nekoliko godina intenzivno surađuje s Dramskim programom Hrvatskog radija kao autorica i prevoditeljica. 1994. izlaze joj dvije knjige, u dva različita područja kojima se paralelno bavi: zbirka pjesama Skrletne tkanine (pod uredništvom Hrvoja Pejakovića) i knjiga priča za djecu Esperel, grad malih čuda. Na području dječje knjige objavila je do 2007. još četiri zbirke priča (za Četiri strašna Fufoždera dobila je nagradu “Grigor Vitez”) i dva kraća romana, a zatim piše još samo tekstove za slikovnice; poeziju pak smatra svojim književnim polazištem i najvažnijim poljem djelovanja te se njome nastavlja kontinuirano baviti.

Njezina prva zbirka priča namijenjenih odrasloj publici, Wien Fantastic, izašla je 1998. u biblioteci “Quorum” Naklade MD, koja će objaviti još nekoliko njezinih proznih knjiga, uglavnom eksperimentalnog karaktera. Prvi duži roman, Klizalište, objavljuje 2005. Kao članica umjetničke organizacije Autorska kuća (2004.-2009.) postaje i nakladnica nekih svojih tekstova; tako 2006. samostalno objavljuje biografski roman U potrazi za Ivanom , za koji dobiva nagradu “Gjalski”, i zbirku pjesama Rijeka sigurno voli poplavu (nagrada “Kiklop”). Nakladnička kuća Leykam objavljuje 2009. na hrvatskom i na njemačkom jeziku njezin roman Martinove strune, koji osvaja Književnu nagradu Steiermaerkische Sparkasse i ulazi u finale nagrade T-portala.

Zajedno s mlađim sinom Adrianom Pelcom 2010. osniva nakladničku kuću Mala zvona u okviru koje se otad odvija velik dio njezine književne i književnoprijevodne djelatnosti. Ipak nastavlja surađivati i s drugim nakladnicima te je npr. roman Ardura (2012.) objavila u Frakturi. Ardura je ušla u uži izbor za dvije književne nagrade, a među autoričine zapaženije knjige spadaju i roman Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost (2018.) te zbirka pjesama Skica za junakinju (2021.). Za rukopis Pišem ti iz daleke zemlje dobila je 2021. nagradu za neobjavljenu zbirku pjesama u prozi “Tea Benčić Rimay”.

Na književnom natječaju “Susret riječi” 2023. osvojila je 1. nagradu pjesmom Strašnoplavo cvijeće.

Osim književnim radom, kontinuirano se bavi i prevođenjem. Naslovi u njezinoj prevodilačkoj bibliografiji mogu se podijeliti u nekoliko skupina: društvene znanosti, književnost za odrasle, književnost za djecu, povijest glazbe; za prijevod zbirke kratkih priča Kuća duhova Virginije Woolf dobila nagradu “Kiklop” (2012.), a za prijevod knjige Bretonska pjesma J. M. G. Le Clézioa godišnju nagradu DHKP-a za prijevod proznog djela “Josip Tabak” (2023).

Godine 2005. pokrenula autorsku manifestaciju za poticanje čitanja Uberi priču! koja se otad kontinuirano održava u nekoliko hrvatskih gradova.

Od 2014. bavi se i izradom umjetničkih predmeta od keramike, te je svojim radovima sudjelovala na više žiriranih skupnih izložaba. S likovnom umjetnicom Ivom Valentić osnovala je 2020. Umjetničku organizaciju Piktogram, s ciljem izrade umjetničkih ručno rađenih knjiga. Dvije su autorice zajednički izlagale nekoliko ciklusa takvih radova, pod naslovom Slikoknjige.

Jedna Sanjina pjesma u prozi:

(sićušne kućne igre)
tko ti je ta koja uvijek nađe vrh brijega gdje će stajati
i vitlati naredbama – vraćaj se! ne vraćaj se!
ta koja stišće tvoj glas dok joj njegovi ostaci ne
procure kroz prste – sitni potoci, topljenje snijega
obriši pod kaže i okreće ti leđa –
i onda nema ni skice, samo puteljci prema ormarima,
sićušne kućne igre

Fotke:



Sanja i voditelj "Jutra" Željko Buklijaš



Lada i ja

Odjurila kući, prošetala Miu i dala jesti drugi put u ovome danu, sebi na brzinu napravila tortilje sa povrćem i piletinom i pravac HNK.

Predivna predstava "Nebeski svod".Predstava "Nebeski svod", koju je napisala britanska dramatičarka Lucy Kirkwood, a na scenu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu postavila redateljica Marina Pejnović uvlači gledatelje u vrtlog emocionalnih i filozofskih razmatranja, izlažući ih složenim pitanjima moći, ženske solidarnosti, savjesti i moralnih odluka. Radnja, smještena u 18. stoljeće, nije samo povijesni prikaz, već platforma za promišljanje suvremenih dilema. Lucy Kirkwood majstorski kreira svijet prepun distrakcija koje simboliziraju mentalne prepreke s kojima se suočavamo kada moramo donijeti važne odluke.
"Nebeski svod" provocira pitanje što se događa kada žene steknu moć i jesu li sposobne prihvatiti odgovornost koju moć donosi? Istražuje se stvarnost popularne tvrdnje da je "žena ženi vuk", te se analizira kako žene upravljaju moći u različitim društvenim kontekstima. Ironija leži u tome da su ženski likovi često zatočenici vlastitih predrasuda i patrijarhalnih struktura koje nastoje srušiti. Ovo otvara pitanje: koliko je zapravo moguće ostvariti solidarnost u svijetu gdje su ulozi visoki, a povijesno usađeni obrasci ponašanja teško izmjenjivi?
Dileme savjesti su srž ove priče. Likovi se nalaze na moralnim raskrižjima, gdje svaka odluka nosi teške posljedice, ne samo za njih same već i za širu zajednicu. Ova dinamika može se preslikati i u današnjicu, gdje su odluke često opterećene očekivanjima i društvenim normama, što otežava istinski nepristrano odlučivanje.Prikazani su i današnji, suvremeni izbori - dapače, vidljivo je kako će oni izgledati u ne tako dalekoj budućnosti.
"Nebeski svod" ne nudi jednostavne odgovore. Umjesto toga, poziva na promišljanje o tome koliko smo kao društvo evoluirali (ili nismo) u našim shvaćanjima moći, ženske solidarnosti, i moralnog odlučivanja.
Kroz složene likove i njihove izbore, "Nebeski svod" postaje zrcalo koje reflektira kako naše osobne borbe tako i šire društvene konflikte, upozoravajući na to da se borba za pravdu i jednakost nikada zaista ne završava – stalno se mora obnavljati i prilagođavati novim generacijama i novim okolnostima. - preuzeto iz materijala o predstavi


Moje o preddstavi:
Ipak, čitala bih ovu predstavu kroz prizmu prvenstveno ženskoga pisma.

Zaključak: žena je ženi vuk. Ali - pod utjecajem muške porote, koja se svako malo pojavljuje na platnu i daje svoje komentare, navođenjem na najgoru moguću varijantu - gubitak jednog života. U usporedbi sa "Nestajanjem" - da, i ovdje nestaje solidarnost, ljubav, empatija....Na kraju - uvijek nas ubiju oni, koji se najviše trude prikazati da su ovdje za nas, da nas podržavaju....

"Nebeski svod", iako tragično završava - puno mi je draži od "Nestajanja". Poruka je jasnija, glasnija, ljepše prikazana. Čistija.

Nakon dugo vremena sa zadovoljstvom sam gledala Almu Pricu, "šeficu"ženske porote, koja nije izgubila ni trunku svoje vilinske, glumačke čarolije. Odlična je bila i Barbara Vicković kao zastrašujuća Lady Wax, Ksenija Marinković, Iva Mihalić....

Teatralni je detaljno analizirao i uspoređivao u svom novom postu ovu predstavu. Vrijedi pročitati.

Ljubim!

Post je objavljen 13.04.2024. u 23:24 sati.