Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Čitaj knjigu...






Sada već davne 2018- te godine susreli smo prijatelja, pisca, vizionara Dževada Karahasana. Nakon susreta u Sarajevu, Švicarskoj i Grazu bio je naš posljednji susret. Nažalost napustio nas je zauvijek 2023, ali ostala su njegova djela i njegove misli






Književnost nam pomaže da razumijemo sebe same i druge ljude, da primijetimo i poštujemo prekrasnu složenost svijeta i života. Književnost nas uči kako dolazi do stvarnog razumijevanja, uči nas da je ono moguće jedino kad se dvije osobe objave jedna drugoj, dakle moguće je jedino medu subjektima. S objektom se ne možete razumjeti, njime možete jedino ovladati. Zato se književnost ne obraća onima koji su spremni druge ljude vidjeti kao objekt, zato je između književnosti i moći tako malo ljubavi i zato čitalac nije i ne može biti konzument, on je uvijek subjekt. Razumijevate se samo s drugim subjektom, onda kad Vam se on objavi, dakle otkrije. Zato je svijet književnosti svijet samih subjekata, svijet čistog života.

Čitatelj u moj roman unosi svoja čuvstva, iskustva, sjećanja, svoja pitanja. Tek time knjiga zaista oživi. Upravo zato svaki pripovjedač jako želi da se čitatelj u njegov roman, u njegovu priču, utopi skupa sa svojim osjećajima. Kao da je roman napisan samo za njega.

Dževad Karahasan






Trajno je tek ono pročitano što dobija značenje tijekom vremena.
To je spontani čin svjesti, kad osjećanje izrasta iz napisanih izazova,
pretakanje misli u vizije i slike, njihovo arhiviranje u režnju pamćenja.


Oćutih proces rasta i dozrijevanja pojavnosti nutrine,
njihovo razvijanje u samospoznaju i osjećajnu osjetilnost.
Skupljah poderotine razbacanih uspomena u pisanu riječ.
Još uvijek nesvijesna snage podsvjesti, njene neprocjenjive
težine na libri psihe zaustavljah se na postajama nedorečenih
istina neizrečenih molitvi, nenapisanih elegija, neostvarenih želja.
Shvatih, utihnule su zornice kojima pozdravljah dane rane mladosti.
Bila sam tiha, bešćutna silueta sebe same, oživjela me dobra literatura.

Biblioteke su svjetovi sanjajućih knjiga, one su izlječilišta umu.
U njima žive istinei o ljubavi, mudrostima, traganjima, krajolicima i
svakodnevnim zbivanjima. Vidim poeziju, eseje i utopije vidim bajke,
legende i ljubavne priče ispisane životom i znanjem umrlih i živih autora.





Dijana Jelčić


Post je objavljen 12.04.2024. u 08:18 sati.