Svejedno stavim jastuk na stolicu praznu.
Za koga izdržavam ovu stogodišnju kaznu?
Kažu, vratit će se led, a sve je procvjetalo tek.
Priroda udara slabe, meni to kao da je lijek!
Isputovao sam sve putove, gdje se moglo proći,
20075 borbenih dana i borbenih noći.
U potrazi, netražen, u potrazi, poražen sjedim.
Dal ova prazna stolica kazuje koliko vrijedim?
Godi mi kava sa mlijekom, a mlijeko u kavi je štetno.
Ja i kad biram loše, to loše biram kvalitetno!
Težim savršenstvu, a savršenstvo je valjda bez ljudi...
Onda takvo savršenstvo neću, jer otac mi reče, samo čovjek budi...
Post je objavljen 11.04.2025. u 12:17 sati.