Danas uglavnom odmaram, bježim od kontaminiranog bloga, koliko je to moguće, još sam napet, jer znam čije je dijete žrtva kolektivne histerije, koju spominju imenom i prvim slovom prezimena. Ni najmanje se ne zamajavamo kampanjom za iduću srijedu, danas neće biti štandovanja iz jednog prozaičnog razloga, nebitnog za javnost, znam iz prve ruke, jer kod nas su na čuvanju ključevi prostorija stranke, kojoj formalno, kao niti bilo kojoj drugoj, ne pripadamo.
Lijepo sam se s Jinom išetao, tražim lakše sadržaje čekajući teže pozive, Blumi je ponovo stavio fejs ikonu ili mi je promakla na minus 40 blogu, kliknuo sam, otvorila se moja tiha patnja, jakobove kapice, par godina ih nisam kušao, u stvari nije mi se dalo zbog cijene po restoranima naručivati više od dvije i uvijek sam glumio, da mi je to sasvim dovoljno. Neusporedive su mi usporedbe po portalima s dagnjama, nekima je to kao i mnoge stvari u životu sve isto, njihov problem.
Na mail mi je jučer stigla statistika wordpress.bloga za prošli mjesec, netko ga posjećuje uporno, iako tamo ne objavljujem, jednog uljeza sam jučer otkrio, bivši učenik je posjetio školu, izvadio mobitel i ponosno pokazao link među favoritima, ispravili smo. Na blogspot neću više ekstra stavljati linkove ovdje, i ovih pet posjeta dnevno raznih osoba kad nešto objavim me zadovoljava, moji se ne broje, link tko želi ima na ovom blogu, ako blog.hr platforma padne, tamo ću i nastaviti pisati, blogger je ipak blogger, iako se wordpress hvali da objavljuje 47 posto svjetskih blogova.
Post je objavljen 10.04.2024. u 16:33 sati.