Zlostavljanje bilo koje vrste nije oprostivo i zlostavljaču se ne može ni ne treba nikada oprostiti jer za zlostavljanje oprosta nema.
Mnogi o zlostavljanju šute jer se boje okoline da ne dobije osudu, jer u većini glava osoba je sama kriva što je uznemirena od strane zlostavljača.
Mnoge osobe dobro prikrivaju svoju stranu zlostavljača bilo koje vrste, naravno seksualno uznemiravanje je ono o kojem se nikome ne govori jer osuditi ćemo osobu kojoj se to dogodilo a ne osobu koja je zlostavljač s obzirom da poneki stvaraju sliku kako je zlostavljača ta osoba izazvala nečim a sada joj zasmetalo pa ga prijavila za zlostavljanje.
Po meni kajanje zlostavljača nema jačinu jer kajanjem nije riješio traumu koju je uzrokovao kod osobe koju je pipkao, štipkao ili nešto treće. Ne, zlostavljaču bilo koje vrste ne može se nikako oprostiti, ni zaboraviti, a zlostavljača se ni liječiti ne može, mora se ga dobro kazniti jer on mora platiti žrtvi duševne boli koje joj je nanio pipkanjem, štipkanjem ili nečim trećim.
Trebaju žrtve progovoriti, trebaju biti zaštićene od osuda okoline, treba im pomoći da izbace koliko toliko nanijetu traumu, a zlostavljača kazniti, a ne prihvatiti njegovo kajanje zato što je on to samo radio pod utjecajem opijata.
Gledajući osobu moraš biti sposobna prepoznati dali osoba u tvojoj blizini u sebi skriva stranu zlostavljača bilo koje vrste, ali to je nemoguće jer svaki zlostavljač dobro zna sakriti svoju lošu stanu. U svim branšama takve osobe postaje ali nitko ih ne prijavljuje jer ih je sram osude okoline, ali treba progovoriti jer zlostavljanje bilo koje vrste treba se zaustaviti.
Kajanje zlostavljača ništa ne znači jer kajanjem svojim on ne može obrisati ni maknuti traumu koju je nanio žrtvi svog bolesnog ponašanja.
Post je objavljen 09.04.2024. u 15:50 sati.