Antologija života, u prevodu s grčkog znaći branje cvijeća,
je svjedočanstvo naših individualnih opusa. Pišući često
koristim metafore vrta, ružićnjaka, arboretuma, vijenca.
U mojoj se taloži ukus vremena i svijest o prošlosti.
U svakom ljudskom biću titra zrno kreativnosti.
Na poljanama svijesti se, kao miris majske ruže,
šire misaonost, znatiželja, čuđenje, žudnja i čežnja.
U dokovima snova podsvijest tišine dodiruje spavača,
on ustaje iz postelje i mjesečari u zov novih nadahnuća.
Osluškuje glas prohujalih ljeta, crta ih na piktogramu duše.
Na obodu odlazeće noći spavač se budi. Tad sve slike ožive
riječima, postaju ispovjesti, tužne istine, plamteće uspomene,
zaboravljene boli, minijature sreće, ljubavne pjesme i tihi eseji,
Dijana Jelčić
Post je objavljen 08.04.2024. u 08:28 sati.