Par slova prije otkačivanja homeboxa, ručka i zadnjih priprema za put. Zadovoljan sam jutarnjom šetnjom s Jinom, obišli još jednom centar, on riješio svoje temeljne potrebe, jedna briga manje za put. Nevjerojatna je razlika, koliko sam prije uživao u putovanjima, sad mi je to zbilja samo suvišna tlaka.
Mi smo dugo imali "svog" mesara tamo, Kalinića, poslovnog suradnika drugaričine pokojne sestre. On je otišao u mirovinu, posao je preuzela kći s mužem, svaki put sve siromašnija ponuda, ovaj put nas je dočekao ključ u bravi. Prošli put je drugarica dala šansu novoj mesarskoj zvijezdi Šuvaku, ništa posebno, samo je ubola dobre kobasice. Kao ljubitelj istih, išao sam ovaj put ja u nabavu, nismo bili sigurni koja vrsta su kobasice bile, odabrao sam kilu onih, koje su mi solidno izgledale, debrecinke, pitao za neke meni nepoznate, kaže vinogradske, isto prvi put čujem, kupio dva para, testirat će se, preskočio kranjske i pečenice.
Tradicija kupovanja hrane još i ovaj put...
Post je objavljen 06.04.2024. u 16:10 sati.