Težak dugačak dan, nismo se spakirali, a sutra bismo trebali putovati nazad. Ustao oko pet, tamna čokolada i cedevita, uz nemir i nervozu. Palim komp, na fejsu me čeka jedna od zadnjih pjesama Bukovskog, predviđa da bi, taj dan kad piše, mogao umrijeti, već je jednom posrnuo, nisam više siguran, čitao sam unazad, možda je pao u nekoj drugoj pjesmi. Idem na stranicu s psihodelijom , Jin još spava, tamo fotka, dokument jednog vremena, spremam u post na bloggeru, nije moj komp pa mi nešto ne štima, slika se smanjila, može se uvećati klikom, a dobro, na fejsu normalno, pa ću je sejvati u Rijeci. Prvi post danas, nigdje najavljen, dvoje posjetitelja s blog.hr, dvoje došlo preko tražilice, morao sam to napisati, radi onih koje živciraju ta prebrojavanja, duga meditacija, kako ni Grace nije bilo lako, u ona sretnija vremena, generacije prije moje, u bendu muških kulera.
Slijedi sulud dan, repriza onih prvih, iz uprave plina javljaju da nikad nisu dobili od dimnjačara potvrdu da smiju uključiti plin, a oni to napravili, prijeti ponovo isključenje, srećom rade do tri, onda je bilo do podne, potraga za dimnjačarem, super, javlja se na mobitel, doć će danas, sutra, ne može sutra, mi moramo putovati, dobro, za uru, uru i pol. Prolaze dva sata, zovemo ga s drugog mobitela pa se javlja, nove peripetije, ipak se kasnije javlja, prolazi kraj nas s papirom, al je zaboravio potpisati, pa će skrenuti, ako imamo kemijsku. Naravno da imamo, ali naravno i da je nije bilo lako naći. Srdačno kod šefa uprave s potpisanim papirom, izašao je čak vani dočekati nas.
Izgubili par dragocjenih sati, drugarica završila poslove započete jučer, Jin i ja obavili šetnju u nekom međuvremenu, otišli do Plodina već gladni po pola pileta, a onda na dogovorenu kavu u gradu, ja isto u nekom drugom međuvremenu objavio drugi foto post jučerašnje šetnje , zasad, iako je prošlo par sati, nula posjetitelja, konačno na jednom mjestu imam vjerodostojnu statistiku :D
Post je objavljen 05.04.2024. u 20:48 sati.