Volim kad mi pomutiš pamet,
Kad me pogledaš ravno u oči,
Onako, izazovnim pogledom,
Kad ugledam strast koja,
Vječno tinja u tvom oku,
Meni se zavrti u glavi,
Kao da se okreće ringišpil,
I onda mi još i uputiš osmijeh,
Koji je tu za mene i zbog mene,
I samo mi to znamo,
Osmijeh, nježan i blistav,
Koji mi kroz zrak nijemo šapće,
Na moje uho... I doziva,
Osjetim svaki impuls tvoga srca,
Kada me dodirneš usnama,
Kada me poljubiš,
I meni srce zaigra kao kolo,
Kolo sreće što se okreće,
Struja proleti kroz moje vene,
I podigne svaku dlačicu na mojoj koži,
I onda se smiri, kada me dodirneš,
Kada me uhvatiš za ruku,
Osjećam tvoju dušu,
Koja je pak 21 gram teška,
Barem tako neki kažu,
Kako osjetit tako nešto lagano i nježno,
Pa valjda, duša dušu osjeća...
Naše se duše spajaju u jedno,
Osjećaju, misle isto,
U tom trenutku kao da stane svijet,
Ili barem vrijeme uspori,
Svaki, dodir, svaki pogled i misao,
Postaju dio naše ljubavi,
Koja pleše poput melodije oko nas,
Osjećam da sam pronašla mir,
Naš mali kutak raja.
Post je objavljen 01.04.2024. u 11:24 sati.