KRAJNOST RODITELJSKOG ČINA
Promjene. Promjene, od lošeg ka gorem. Nekoliko tjedana javnost nije iznenadila vijest o nasilju među učenicima vršnjacima, ali je onda stigla vijest koja je sve normalne šokirala . Roditelj i to ne neki mlađahni otac, već tip od četrdeset osam godina uletio je žurno u sedmi razred osnovne škole Majstora Radovana u Trogiru za vrijeme nastave i nastavnika uhvatio za vrat te ga udario šakom u glavu.
Jedan učenik iz tog razreda, očevidac rijetkog događaja ispričao je svom tati, a tata medijima, da je taj čovjek koji je u stvari bio tata učenice kojoj je na satu taj nastavnik oduzeo mobitel, jer nije slušala nastavu već se igrala s mobitelom, zatražio najprije učitelja da mu vrati mobitel koji je oduzeo. A kako to nastavnik nije odmah učinio, čovjek je uzeo sa stola mobitel nastavnika i krenuo prema vratima. Nastavnik ga je krenuo spriječiti u tome da mu tip ode iz razreda sa njegovim mobitelom, a ovaj je pritom uhvatio za vrat učitelja te ga udario šakom u glavu. Dječak je rekao ocu da su obojica pala na pod. Vidjevši učitelja i nepoznatog tipa na podu učenici su se prestrašili i počeli dozivati upomoć.
Pozvana je policija i otac učenice, koja je sa mobitela jednog učenika obavijestila svog tatu da joj je nastavnik uzeo mobitel, ali zacijelo mu nije objasnila zašto joj je oduzeo mobitel, priveden je na policiju. Učitelj je otišao kod liječnika, ali nije zadobio ozljede. Učenici su ostali ustrašeni i traumatizirani događajem koji se dogodio u učionici za vrijeme nastave. Bilo je to 27. ožujka ove godine.
Samo najekstremniji događaji dođu do medija, poput ovoga , da roditelj svaku riječ bez imalo kritike i objektivnog sagledavanja vjeruje svome djetetu
i da u ime obrane svoga djeteta krene u fizički obračun sa nastavnikom.
MOBITEL
Kako je moguće to ponašanje roditelja, koji ide u fizički obračun, kojemu je razlog mobitel? Mobitel uklonjen iz kćerkine ruke na satu nastave biologije ili kemije – što li je nastavnik predavao tada- nije i oduzet zauvijek. Zašto otac nije naučio svoju kćerku koja je tek u sedmom razredu osnovne škole, da je u školi njena obveza učenje i slušanje nastave. A mobitel joj tokom nastave nije potreban.
Može li u dovoljnoj mjeri roditelj prihvatiti svoju odgovornost za djetetove postupke u školi? I da ono što je dijete prenijelo roditelju nije apsolutna istina. Roditelj bi trebao dobro promisliti što čini u školi nastavnicima kada nasilno nastupa, u tobožnjoj obrani i brizi za svije dijete.
Još dvije tisućete godine nije bilo moguće zamisliti da će deset godina kasnije djeca u osnovnu školu nositi mobitele. Danas je mobitel uobičajen predmet u dječijoj ruci koliko i školska užina ili maramica za nos. Najprije su roditelji mobitel opravdavali potrebom da ih dijete, posebno nižih razreda, može nazvati kada se vraća iz škole, kako bi roditelji mogli biti s djetetom na vezi svakog trenutka. Uz igrice na mobitelu i nešto kasnije društvene mreže stvorena je velika ovisnost djece o mobitelu. Školskim pedagozima je preostalo da se na prihvatljiv način, u svim mogućim situacijama koje stvara i društvo u cjelini i situacije u obitelji, bore sa svim stihijama koje s djecom dolaze u školu. No učitelji imaju svijest o tome da problem koji se događa od strane djeteta ima temelj u obitelji.
Zašto ne postoji rješavanje spornih situacija komunikacijom i empatijom? To kao da je način zastario par stotina godina, pa ga se nitko ne sjeća. Društvo ovoga vremena postaje nemilosrdno prema svojima i prema samome sebi. Mali i mladi uče od starijih i usvajaju obrasce ponašanja.“ Ja mogu što hoću“, čuje se u Saboru RH uz čitav niz raznih optužbi za krađu i korupciju koju su počinili oni koji to nisu smjeli učiniti. Nestaju s društvene površine osobe koji bi trebali biti uzori društva, odašiljaoci dobrih poruka, prezenteri vrlina i mirnoće.
Godine 2019. uneseno je u Zakon da je učitelj službena osoba. Za napad na službenu osobu moguće je dobiti kaznu od šest mjeseci do pet godina.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 29.03.2024. u 21:55 sati.