Susreli smo se nakon dugo vremena. Pogledao me je te se nasmijao. Aha – kaže. Sumnjao si. Zašto? Pa predugo je trajalo – odgovorih. Izgubio sam vjeru da je to moguće. Opet se nasmijao. Kaže mi – zar vam nije rečeno ako imate vjere kao zrno gorušice, koliko to može biti snažno. Sad znaš. Da, trebalo je više od godine dana, ali opterećeni ste vremenom. Duh ne poznaje vrijeme. Sve što se ima dogoditi, dogodit će se kad je sve spremno za to. Vrijeme nije vladar nad vama. Vi ste vladari nad vremenom. Ovo je važna pouka ako me razumiješ. A postat ćete vladar nad njime kad se fokusirate na cilj, a zanemarujući postojanje vremena. Tad će ono postati beznačajno za vas. Ono vam je samo smetalo u postizanju vašeg cilja. Najveće oružje vremena protiv vas samih je ono samo. Njegov protek. Zato ismijavate proroke kad vam kažu da će se dogoditi određeni događaj, ali tada padnu u zamku vremena i kažu kad će se dogoditi. I dođe dan za kojeg su rekli, i ono ništa. Vrijeme se sa strane smije. I vi se uljuljkate u lažan osjećaj kojeg vam je pružilo vrijeme. I onda, gle, dogodi se prorokovano.
Pogledao me je. Onako prodorno. Tada mi je rekao – nisam vam dao vrt da ga gledate. Već da u njemu stvarate. Sad mi reci – zašto to ne činite svojom voljom? – upita me. Šutio sam.
Tad se dignuo i otišao.
P.S.
Kad shvatiš da aktivno stvaraš stvarnost oko sebe, tad će ti biti sve jasno.
Post je objavljen 28.03.2024. u 22:49 sati.