Danas su me pronicljive riječi jedne vrlo, vrlo pametne osobe, i komentar na mene samu, podsjetili na nešto davno, i na jedan davni osjećaj.
Kad sam.bila mala
Četiri, pet, šest godina mala
Ne više,
Znali su mi reći
Da umiljato janje dvije majke siše.
Nisu mi to rekli jednom
(Iako ja pamtim samo jednu situaciju svađe sa starim gdje sam 'popušila' radi dugog jezika.... )
pa je vjerojatnost da sam imala dugi jezik i bila drska često...
Uz to, znam da su mi govorili
Da bih trebala biti advokat kad odrastem,
Te sam uvijek imala impuls braniti stranu sa slabijim.izgledima,
- jako pametno -
Ovo o.umiljatom janjetu
I sisanju DVIJE majke
Doživljavala sam kao totalnu pljusku osobnom doživljaju moralnog i pravednog,
Te kao pokazatelja proračunatosti i neiskrenosti osobe koja važe riječi.
Vaganje riječi!?
Susprezanje od izricanja!?
Nešto je istinito i ne smijem to reći na glas!? Zato.što je slušatelj/primatelj iskaza stariji!?
Kakva nepravda, kakva diskriminacija!!!!
Radije bih pobrala batine nego ne izrekla.
Mora da su starci uživali..... :/
Zanimljivo je kako mejutrošnji razgovor baš jako.podsjetio na to moje ljutito, isfrustrirano stanje.
Osjećaj da se moram boriti za izreći svoju istinu....
Osjećaj da direktnim, nepatvorenim načinom izricanja istine gubim i onu 'jednu majku koju sišem'....
I to 'umiljato janje'
Mrzila sam umiljato jebeno janje,
Duboko prezirala baaaabaaa mekanost,
Uvijek sam znala da sam divlja,
Pusti mi bar malo toga, ako me hoćeš autentičnu.
O, majko moja....
.......
Uglavnom.
Sad sam malo veća,
Pa ponekad kužim da nije samo crno i bijelo.
Navodno ima i 50 nijansi sive :)))
(ne znam, nisam vidjela! :-P)
te cijeli spektar boja!!!
Post je objavljen 23.03.2024. u 15:15 sati.