Izgleda mi da mi još uvijek duboko u sebi imao socijalizam, samoupravljanje. U svakom od nas ponaosob u temeljima negdje duboko ugrađena je ideja kako treba izgledati idealno društvo, ono koje je bilo opisano u lekcijama srednjoškolskog predmeta TIPSS-a, školskog predmeta koji se zvao Teorija i praksa samoupravnog socijalizma.
I čini mi se kao da od svakih izbora, od svake stranke, od svake vlade, očekujemo da ostvari ono utopijsko obećanje pravednog društva koje je negdje u našem sjećanju urezano kao ideal, kao pojam pravde, raja na zemlji, kao jedino moguće i jedino humano.
Od prvih izbora se nadamo da će netko popraviti i još malo nadograditi, dati nešto još bolje, pravednije, slobodnije. Za svakoga.
Svaka stranka igra na tu kartu. Svaka nas pokušava uvjeriti da se bori za boljitak i prava naroda, malih ljudi, za prava radničke klase, za poštenu raspodjelu bogatstva. Svi igraju na tu kartu, i lijevi i desni i centar. I oni što se nazivaju liberalnima pa nas varkom u imenu navode da pomislimo da su oni za svekoliku slobodu, da im je sloboda ideal, a mi to naivno tumačimo kao slobodu čovjeka jer čujemo plemenitu i veliku riječ. A sloboda za koju se oni bore je sloboda kapitala da izvlači profit. Za svog vlasnika , za onog na vrhu a ne za one zadnje u hranidbenom lancu.
Prije prvih izbora veselili su se ljudi. Idemo u kapitalizam! Jeeeee! Sad će dobar i pošten radnik biti dobro plaćen, a sitni lopovi, neradnici, paraziti i aparatdžiki, svi će takvi će letjeti naglavačke iz firme, a pogotovo iz ustanove. Naviknuti na parole "naše tvornice", "naša poduzeća" , "naša zemlja" naivno smo vjerovali da ćemo MI biti kapitalisti jer je to sve naše, svatko od nas ponaosob bit će šef i napuniti džepove parama, kupiti svilene zavjese i kauč iz Italije i voziti barem Golfa a možda i Mercedesa ako se posreći. I da ćemo i dalje biti vlasnici poduzeća i vlasnici zemlje i Zemlje, planete, planina, nizina, obale, s malom razlikom u odnosu na socijalizam: sada tim poduzećima neće upravljati nesposobni i lijeni funkcioneri za koje su svi znali da su sitni lopovi, sad će biti bolja uprava, veća zarada, više para.
I dobili smo sposobnije i veće lopove koji su više pokrali državu. Al nema veze, imamo Golfa na kredit. I talijanski kauč na kredit.
Premijeri odlaze u strane zemlje privući strani kapital da ulože u naše tvornice, a na vijestima ih hvale, a mi se divimo jer ne razumijeo da to u prijevodu znači da će pokloniti zemlju ili u najboljem slučaju, prodati za male pare.
I toliko smo svi kolektivno omađijani da se nitko ne usudi reći na glas da je car gol, da su tkalci varalice. Jer, ne bi ih car kaznio, masa će satrti svakog tko se usprotivi velikoj ideji o sjajnoj paradi i bajnom narodnom slavlju. s carem na čelu.
Vidiš to po komentarima. Ljudi pišu komentare ali ne izlaze na ulice zato što je zatvoren neki prolaz do obale, što se neka zgrada ruši u sred grada a nitko je ne popravlja, što je netko bacio smeće na svoju parcelu, ljudi misle da imaju pravo. Misle da je to sve još uvijek naše pa imamo pravo o svemu imati mišljenje. Ali, nema više kolektivnog vlasništva.
Ništa više nije naše! Sve je to nečije, nije tvoje, to je tuđe.Tuđe se ne dira! To je kapitalizam.
Ali, još uvijek nam je ideja kolektiviteta ispod kože, još nismo shvatili.
I još uvijek vjerujemo da će netko ostvariti težnje naroda, radnika, malog čovjeka. I sad će se on nama predstaviti, mi ćemo ga znati prepoznati, znat ćemo koji više valja i za njega ćemo glasati.
Eeee, drugovi moji...
Post je objavljen 16.03.2024. u 09:00 sati.