Bloger Vjetar u kosi je objavio jedan za dobar dio blogopučanstva dosadan i arhaičan post, ispod posta sam ostavio komentar i neću se ponavljati, koga zanima pročitat će, uostalom nebitno, svi si pridajemo ionako previše važnosti.
Mene zanima ovdje psihologija ograničenosti i nedostatak imaginacije prosječnog čitatelja, te sudovi iz perspektive današnjeg vremena. Zaboravljamo da govorimo o vremenu kad su pismenost i obrazovanost bile privilegij manjine, te da je pjesma gore nastala u doba ranog romantizma.
Kako bilo da bilo u svim povijestima književnosti je ljubav između romantičara Novalisa i Sophie von Kühn ostala kao primjer tragične besmrtne ljubavi.
Bilježim zadnje očuvano pismo Sophie svom zaručniku, par mjeseci prije smrti, sačuvano inače u rukopisu.
Dobri Hardenbergu,
vidite da se držim svog obećanja i pišem Vam uvijek kad mi je to moguće. Kako sam, vjerojatno Vam je Langermann već pisao. Prema nama kao djeci su svi pažljivi i trude se da nam bude dobro, doduše meni je sve jasno. Ipak obradovalo me, da Vaša draga mama želi imati moj portret, to mi jako laska. Iako je portretist bio jako dobar, nije još završio obje slike.
Ipak obećao je poslati ih što je moguće brže. Je li još aktualno, da Vi dolazite nakon Silvestrova? Da, da, morate doći! Ljubite i pozdravite sve od mene, a Vama svako dobro želi
Vaša Sophie
(Dopisano od Danscoura)
Ovi redovi Vam najbolji Hardenbergu moraju biti nešto najvrednije i najskupocjenije, naročito kad bi vidjeli, koliko truda je to jadnicu koštalo, pisati sa svojom drhtavom rukom- ah, prekrasno je to stvorenje, dođite nam što je moguće prije.
p.s.
Kad se guglaju slike Sophie von Kühn dominira taj portret, koji je Novalisa pratio do kraja i njegovog kratkog, ali ispunjenog života.
p.p.s.
Novi jutros objavljeni foto post
˙
Post je objavljen 16.03.2024. u 10:05 sati.