Marketing
Interludij...
Albert Einstein ... 14. ožujka 1879. ... 18. travnja 1955.
Einstein je u svojoj autobiografiji napisao da je u vremenu rada na teoriji relativiteta neprestano bio vođen "nečim" što nemože objasniti drugačije nego riječima, osjećaj "nečega" što se u njemu nagomilavalo. To "nešto" je uplitalo u njega uvijek novi osjećaj koji ga je nosio ka "nečem" opet novome, a to "nešto ", za njega nepoznato, danas nazivamo "osjećanje osjećaja".
Ernst Peter Fischer je odlično smislio objašnjenje o nastajanju Moderne umjetnosti dodirom znanosti i slikarstva, susretom Einsteina i Picassoa u našem vemenu. Picasso je kistom slijedio Einsteinovu četvrtu dimenziju, vrijeme. Čitajući knjigu u kojoj se isprepliću i ljubavi dvojice velikana napisah
Ljubav ili je ipak sve zbog Einsteina i njegovih snova...
Proljeće je na vidiku. Sunce se javlja ranije, usrećuje nas osmijeh neba.
Volim taj valcer svitanja, interludij tmine i svjetlosti. Osjećam ples
sna i zbilje, tankoćutnost vretenice koja strunama lazura
sklada bijelu rapsodiju jutrenja.
U ovom jutru se rodio otac formule koja je promijenila
našu misaonost i našu osjećajnost. Energija je
masa puta kvadrat brzine svjetlosti, reče Einstein.
Masa i energija su istost naše zbilje.
Prelaženje jednog u drugo
ostvaruje relativnost našeg trajanja u vremenu.
Osluškujem glazbu sa radija. Einstein je volio glazbu, svirao je violinu.
Ljubav je bila pokretačka snaga njegova uma, njegova kreativnost
je pobila apsolutnost prostora i vremena i osmislila dimenziju,
svjetlošću zaobljeno prostor- vrijeme naše svjesnosti.
Ljubav je akt kreativnosti koji pokreće mašineriju
naših htijenja, želja, čuđenja i znatiželje..
Ovom knjigom nam je autor darovao niz kratkih, poetičnih priča povezanih
motivima sna i vremena. U interludiju, u međuigri srca i uma se širi
prostor i nastaje vrijeme, tajanstvena dimenzija Einsteinovog sna.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 14.03.2024. u 07:17 sati.