Marketing
VODIT ĆEMO RAČUNA O POBOLJŠANJU ŽENA - ANTOLOGIJA LJUDSKE GLUPOSTI
Televizor razbiti i ženu pretući trebalo bi bar jednom na dan. Ali i jedno i drugo bilo bi jako skupo, pa ih je bolje gasiti ili izbjegavati.
Milan Ivkošić u Studiju, kolovoz 1996.
Religiozan čovjek obožava autoritet. On je podložnik moći i vlasti. On je poslušnik. On ne zna što bi sa svojom slobodom učinio, i zato se trudi da je što prije preda u ruke drugome. A upravo to je jedna od temeljnih crta naravi žene.
don Ivan Cvitanović u Slobodnoj Dalmaciji, ožujak 1995.
Nije nemoguće da paralelno i međuovisno, u svijetu koji se sve više "oslobađa", traju povećavanje ženskog jezika i nastojanje muškaraca da povećaju svoj spolni ud. Samo što su žene opet u prednosti, jer im za povećanje jezika nije potrebna liječnička operacija.
Milan Ivkošić u Studiju, listopad 1996.
Dvoboj započne riječima, u čemu su žene jače, a kad muškarcu prekipi, posluži se šakama. Ni jedna pacijentica koja je bila u zagrebačkom Savjetovalištu za zlostavljane žene (250 intervencija mjesečno) nije dobila jedini spasonosni savjet: obuzdati svoj jezik!
iz uvodnika Liječničkih novina, srpanj 1998.
Žene može rasrditi telefonska zvonjava usred epizode neke omiljene serije ili filma, a ako ste vi, muškarac ili recimo muškarac - zauzeti u kupaonici ili drugdje, pa slušalicu mora podići ona, te vam kaže daj, reci ovom svom dosadnjakoviću da bira kad će te zvati, te joj vi na to uzvratite nekom sočnom psovkom na račun njezinih blesača prijateljica s kojima blebeće po cijeli Božji dan, pa se svada nastavi, i tako dalje - eto, tako vam televizija u životu može biti neka dramica.
Milan Ivkošić u Studiju, siječanj 1997.
Pa čak ako se svađa razvije – a svađe naše ionako počinju ni od čega u životu koji je ni za što - te ako ženu ubijete ili ona ubije vas, nije to tragedija. Tragedije su bile samo u staroj Grčkoj, i to i onda samo u kazalištima i knjigama, pa je bolje s police uzeti knjigu i čitati Grke nego ubiti ženu, jer je ženu smiješno ubijati zbog istih onih razloga zbog kojih bi ona mogla ubiti vas, to jest zbog televizije.
Milan Ivkošić u Studiju, siječanj 1997.
I ove je godine osmog ožujka proslavljen Dan žena. Okupilo se i u Hrvatskoj nekoliko "zagrijanih" aktivistkinja preživjele soc-komunističke farse da podsjete žene na borbu za "ženska prava".
iz uvodnika glasila katoličke mladeži Mi, svibanj 1998.
Duhovita je anegdota o jednom srednjoškolskom profesoru hrvatskog koji je prije desetak godina dobio zadatak da učenicima govori o "herojskom djelu" Clare Zetkin. "Evo što je napravila Clara", rekao je profesor. "Osmog ožujka je ustala i nije imala volje mužu skuhati ručak. Onda je alarmirala Rosu Luxemburg i druge žene koje jednako tako nisu htjele kuhati, i nastao je Dan žena."
iz uvodnika glasila katoličke mladeži Mi, svibanj 1998.
Ja ne znam zašto vi u diskusiji o pravima žena negativno govorite o pojmovima kao što su patrijarhat ili tradicija? Sto je loše u tradicionalnom? Sunce tradicionalno izlazi svakog jutra. Zvijezde tradicionalno sijaju na nebu.
Milan Ivkošić u Press-klubu HTV-a, lipanj 1998.
Grupa B.a.B.e. optužuje Hrvatsku glede neravnopravnosti medu spolovima, što je notorna laž i kleveta. Hrvatska je s oko 80 posto pučanstva katolička zemlja. Zašto to navodim? Naime, prema Bibliji žena je opisana kao kraljica doma, vrijedna kućanica i majka.
dr. Josip Ivić u Vjesniku, srpanj 1998.
Kada mi dođemo na vlast, ukinut ćemo zakon po kojemu je ženama dopušten noćni tvornički rad. Uzmite primjer neke naše tvornice u kojoj tisuće žena radi noću. Noću se svašta može dogoditi, a kada žena jednom poklekne, to je njen moralni kraj. Tako se onda uništi i obitelj i na kraju to dovodi do
moralne propasti naroda.
Drago Mintas, predsjednik Domovinske građanske stranke, u Danasu, studeni 1994.
Zna se da više od osamdeset posto aktivistica ženskih i sličnih marginalnih udruga čine Srpkinje, a ostalo su manje-više Hrvatice iz jugoudbaških, jugomilicijskih i jugooficirskih političko-obiteljskih miljea.
Milan Ivkošić u Večernjem listu, lipanj 1998.
Kod nas je običaj da žene ustanu kad muškarac uđe u prostoriju. Ja to i dan-danas posve nesvjesno činim.
Ljiljka Vokić u Gloriji, studeni 1994.
Tekstovi poput "Otvor', ženo, kapiju, man' se Očenaša" me ne izazivaju, zato što se takav tekst može shvatiti kao šala. U njemu muž kaže da žena ne mora po cijeli dan moliti Očenaš, a i ne mora. Osim toga, on se ipak obraća svojoj ženi, za razliku od onoga "Može i u parku, može i u jarku".
dr. Ružica Ćavar u Nedjeljnoj Dalmaciji, svibanj 1997.
Rođena sam usred 1948., 20. lipnja. I zato uvijek govorim "Ne!".
Ljiljka Vokić u Stilu, siječanj 1997.
Posebne nevolje po hladnu vremenu imaju žene. Jer, em je zima, em su im ionako uvijek hladne i zadnjice, i ruke, i duše (reče netko). Pa kako ih ugrijati? Netko bi ovako, netko onako, dok ja na kraju ne rekoh: žena se može ugrijati samo na lomači!
Milan Ivkošić u Studiju, prosinac 1996.
Naravno, sve su to metafore, vatrene metafore za ovo hladno vrijeme. Ipak, upamtite novu inačicu stare poslovice: Zrno po zrno - pogača, kamen po kamen - palača, žena po žena - lomača!
Milan Ivkošić u Studiju, prosinac 1996.
Monika, učiteljica matematike, ljepotica zbornice, katolkinja i Hrvatica. Školovala je mlađu braću i sestre, te sama dalje studirala. Namjestila stan, kupila automobil, išla na ekskurzije. Pokušala je i na nudističkoj plaži, ali nigdje naći čovjeka kakvog je tražila. Sad joj je četrdeset pet godina, a još se nije udala. Ponude su dolazile od srpskih, muslimanskih mladića, od komunista, ali ni jedna od Hrvata katolika. Hrvatski mladići kao da nisu u tome yješti.
Anto Corlukić u Tomislavu, prosinac 1994.
Naši momci lutaju po selima sami kao vukovi, napijaju se i propadaju, njihova imanja propadaju, a sve zato što nemamo dosta cura za ženidbu.
don Anto Baković u Slobodnoj Dalmaciji, kolovoz 1995.
Mnoge katolkinje misle da su na Zapadu svi katolici, te padaju u depresiju kad saznaju da im se svidio protestant, Židov ili Jehovin svjedok.
Anto Ćorlukić u Tomislavu, prosinac 1994.
Na žalost, ima naših djevojaka koje su spremne odreći se Gospodina Krista, prihvatiti vjeru tudinaca i rađati djecu drugih narodnosti. Koja je razlika između Jude, koji je izdao Isusa za 30 srebrnjaka, i njih, koje ga se odriču zbog jednog običnog muškarca?
Henri Paško Šuleta u Narodu, siječanj 1996.
Treba danas u Hrvatskoj pronaći djevojku koja će ići na misu za Poglavnika i Nezavisnu državu Hrvatsku. A ja sam je našao.
Velimir Bujanec u Nacionalu, travanj 1996
Kad sam kao mladić došao u tek oslobođeni Beograd, imao sam što vidjeti: mlade partizanke navalile su na mlade oficire da je bila milina! Ja sam, međutim, za razliku od svih drugih Hrvata koji su se odmah svjesno oženili domaćim Srpkinjama, otišao po Ankicu u Zagreb i doveo je u Beograd. I to je, eto, razlika između mene i drugih!
dr. Franjo Tuđman u Globusu, studeni 1996.
Nisam, dakle, Predsjednikov čovjek, naprosto - "pukao mi je film" nakon što pročitah razgovor s gospodinom Efraimom Zuroffom, koji veli: "...pa kad vaš predsjednik još kaže da je sretan što mu žena nije Srpkinja ni Židovka..." - što, uglavnom, misliti nego da je Hrvatska fašistička i danas! Duboko sam, međutim, uvjeren da je smisao Tuđmanove rečenice: "Eto, ja sam mnogo toga postigao, i generalski čin, iako mi žena nije ni Srpkinja ni Židovka."
Stijepo Mijović-Kočan u Slobodnoj Dalmaciji, svibanj 1998.
Ne sramim se uzeti krpicu u ruke i oprati Sekin mercedes 500 S! Ona je naša princeza, pa neće se valjda ona mučiti time?!
Miroslav Ćiro Blažević o Nevenki Tuđman, u Imperijalu, svibanj 1997.
Znate, vrlo je teško pomisliti, kad vam 50 tisuća ljudi viče da ste peder, da to niste. Toliko o mojem uspjehu kod žena.
Miroslav Ćiro Blažević u Playboyu, svibanj 1998.
Hrvatska djevojka je lijepa, to vidimo i na izborima za miss, zdrava je i čista u odnosu prema Nijemicama, Talijankama, Francuskinjama... Ja sam se interesirao, pa te su strankinje do kraja iskvarene, a u naših cura još ima onog čistog djevojaštva.
don Anto Baković u Areni, travanj 1995.
Nadajmo se da su i naši neprijatelji s druge strane bojišnice vidjeli spektakl izbora za Miss Hrvatske. Možete zamisliti naše „komšije" s koliko jala i zavisti gledaju u svu tu hrvatsku mladost i ljepotu i kako si od muke grizu rep!
Zvonimir Milčec u večernjem listu, listopad 1993.
Vjerujte mi, drage hrvatske djevojke, ove vaše cipele s petama poput tvorničkih dimnjaka silno vas poružnjuju i čine od vas rugobe. Drage hrvatske djevojke, vi ste strašno ružne s tim petama!
don Anto Baković u Narodu, kolovoz 1997.
To je strašno, mlade djevojke uopće nemaju interes za ručni rad!
Branko Uvodić u Globusu, ožujak 1997.
Na smrt britanske princeze Lady Di ostao sam posve bešćutan. Tko je ona pa da bih osjećao gubitak? Da je bila bar manekenka ili krojačica, glumica, pjesnikinja, znanstvenica, časna sestra ili bilo što drugo čime bih bio u nekoj štovateljskoj relaciji u kojoj se prepoznaje neka vrijednost, možda bih je i žalio.
Zamislite, recimo, da se u nekom selu kraj Širokog Brijega ili Imotskoga neka žena rastane od muža, pa da se okolo vucara s nekim bogatašem, nekim pretvorbenjakom, pa da s njim u autu udari u neki stup i pogine - bi li obitelj njezina bivšeg muža i on sam prihvatili lijes s njezinim tijelom i odavali joj tolike počasti?
Milan Ivkošić u Horizontu, rujan 1997.
Ja ne kažem da je žena manje vrijedna, ali je drukčija.
Mladen Schwartz u Novom listu, siječanj 1996.
Razlike postoje, i to očite, ali te razlike nisu nikakva neravnopravnost. Jednako tako muškarci ne mogu nositi dijete devet mjeseci! Zar bi sada muškarci trebali optuživati koga za neku vrstu spolne neravnopravnosti?!
dr. Josip Ivić u Vjesniku, srpanj 1998.
Po meni, položaji žene su različiti.
Milan Ivkošić u Press-klubu HTV-a, lipanj 1998.
Alka je tu kao krug, simbol i rupa, i utoliko ženski simbol, praznina koju treba ispuniti, oploditi. dr. Petar Vučić u Vjesniku, kolovoz 1997.
Uloga žene u životu jednog naroda je takva da je ona nezamjenjiv čimbenik na kome počiva biološka snaga hrvatskog naroda.
dr. Franjo Tuđman na IV. općem saboru HDZ-a, veljača 1998.
Trudnoća se ne događa nekom drugom. To se, izravno ili neizravno, prije ili kasnije, dogodi gotovo svakome!
Katarina Ivanković u glasilu katoličke mladeži Mi, lipanj 1994.
Muškarcima je doživljaj rađanja potpuno nepoznat.
Gordana Tanger u glasilu katoličke mladeži Mi, lipanj 1994.
Ako zavirite navečer u klupske prostore BP ili "Mohito", otkrit ćete da su puni mladih žena. Baš tako: žena, a ne djevojaka. To su mahom mlade žene koje su neudane i nisu majke. Riječ je većinom o samosvjesnim mladim poslovnim ženama, kojima više nije dovoljno to što bi im djecu zapravo odgajale bake, dok bi one provodile vrijeme na poslovnim večerama i putovanjima. Sada bi im trebao još netko i roditi dijete umjesto njih!
Goran Pavletić u Imperijalu, svibanj 1997.
Saloni za intimnu masažu dokaz su da postoji jedna dobro organizirana mafija koja uništava hrvatske djevojke, i to je smišljen plan da hrvatski narod ostane bez majki. Jer ne može uzorna majka biti djevojka koja je svoj život provela u salonima za masažu ili kao animir-dama!
don Anto Baković u Glasu Slavonije, svibanj 1994.
Danas je manje poznato da pri Crkvi postoje organizacije i domovi u kojima se uvijek može majka skloniti u trudnoći i koje će joj zbrinuti dijete.
Anto Đapić u Slobodnoj Dalmaciji, siječanj 1997.
Mislim da je pravi problem u tome što danas malo koja intelektualka sa završenim fakultetom uopće pomišlja na to da bude majka i supruga; ona uglavnom sanja o svojoj aktovki i fotelji.
Goran Pavletić u Imperijalu, srpanj 1997.
Ako bi nešto trebalo učiniti gospođi Dafinki Večerini, onda bi joj, u interesu budućnosti i slobode hrvatskoga naroda, trebalo zatvoriti usta da ne govori o pobačaju kad nije ni majka, ni supruga, a ni rodoljub, nego je jedno veliko zlo za Hrvatsku.
don Anto Baković u Globusu, siječanj 1997.
To su oni koji zastupaju i neograničeno pravo žena na raspolaganje svojim "trbusima"!
Mladen Schwartz o njemačkim liberalima, u Slobodnoj Dalmaciji, rujan 1994.
Pravo žene nije pravo na pobačaj! Pravo žene je hoće li zatrudnjeti ili neće.
Anto Đapić u Nedjeljnoj Dalmaciji, siječanj 1997.
Prvo da vas ispravim. Nisam rekao "Više rađaj, manje pričaj!" nego "Više rađajte, manje pričajte!". Ne znam zašto je moja kolegica iz svega toga napravila slučaj. Samo sam izrekao svoje mišljenje kako je biološka dužnost žene da rađa.
Vice Vukojević o svojemu dobacivanju Durdi Adlešić u Saboru, u Vjesniku, listopad 1997.
Nitko nema pravo pobačaj opravdavati mistifikacijom ženinih prava, jer se u ovom slučaju ne radi o njezinom pravu da odlučuje o svom tijelu, nego o tuđem tijelu i tuđem životu!
Zoran Vukman u Slobodnoj Dalmaciji, rujan 1998.
To nije problem samo trudne žene. Ona nije trudna samo za sebe, ona je trudna i za zajednicu.
Milan Ivkošić u Press-klubu HTV-a, lipanj 1998.
Žena mora biti svjesna, kad ide s muškarcem u krevet, da može zanijeti. To je odgovornost. Ne može ona sad za ljubav svoga užitka ubiti dijete! Trebalo bi uvesti smrtnu kaznu za abortus!
Mladen Schwartz u Globusu, studeni 1994.
Vodit ćemo računa o poboljšanju žena.
mr. Ljerka Mintas-Hodak na sjednici Vlade RH, listopad 1997.
GREATEST SHITS, Ferale Tribune 1998.
Post je objavljen 13.03.2024. u 10:59 sati.