Marketing
To je kruta stvarnost
S vremena na vrijeme pjenušavi val obuhvati tvoja bosa stopala na toplom pijesku spruda. More navire u tvojoj preteškoj, osebujnoj šutnji. Valjaju se valovi uz milijun udisaja. Vrtloženja dolaze iz tmine i odlaze u mrak. Čekaš li Neptuna da umiri more? Sol i trozubac. Zaboden u tvoja prsa.
Ah, vi romantičari, pjesnici zanesenjaci, boemi tjerani čežnjom za nečim za druge besmislenim. Probuđena Neptunova djeca kad vas stjeraju u svoje nizine.
Tako je to Mila moja kad se najmanje nadaš, počinješ misliti i osjećati kao svi što se rijetko čuju, a još rjeđe vide.
Pojedini ljudi nestanu poput valova, iščeznu u pijesku. Odu, iza njih ništa ne ostane. Postanu zaborav. Možda su bili pogreška? Možda su bili samo protuteža na svijetu, takvima kao što si ti?
Mila moja, došla sam prekasno. Već se bilo smračilo, u kapelici je bila polutama, samo se o uske proreze vitraža razbijala svjetlost voštanica. Koliko god sam je željela sresti iako ti ne podnosiš njezinu namještenu veselost, zapravo ona se bojala tvojih šutnji, zakasnila sam doći kući. Za nju si oduvijek živjela sa sjenama, prijateljevala s tugom koja je u njenoj kući bila nerado viđen gost, jer joj je bila draža vesela brbljava kćer čija je vedrina tjerala njene strahove iz djetinjstva.
Dočekao me svježi stručak krizantema na crnom nadgrobnom kamenu načinjenom da bude nevidljiv, bez datuma. Nisu opširno saželi njegov život „Otišao je na bolje mjesto“ Tko li je odabrao te riječi, nisam ja, a nisi ni ti? Učinilo mi se da sadrži dvosmislenost. Možda je to oproštaj preživjelih od crne ovce?
Kažu pogreb je bio svečan i ganutljiv, a meni se još nije pružila prilika za plač. Moje suze ostale su zauvijek neisplakane. Ne, nije to priča Mila moja. Ne zebe oko srca. To je kruta stvarnost.
WZ©
Post je objavljen 11.03.2024. u 22:07 sati.