Pakleno krenulo, nakon šetnje s Jinom idem za relaksaciju ostaviti par komentara po blogovima i pogledati statistiku na blog spotu, najduži pišem kod Galaksije i umjesto slanja nešto krivo stisnem i komentar nestaje u bespućima interneta, bijesan pišem novi kraći, siguran da sam svladao slanje linkova, međutim javlja grešku, koju uzalud tražim, kad sam već odustao vidim da dva puta stoji https :D Jurim u školu, provjeravaju laptope zadužene prije 4 godine, tamo velika nervoza, tajnica objašnjava ljudima da im koeficijent ide gore, ali se ukida inflacioni dodatak, još jedna velika uobičajena prevara u zraku, autoritativno smirujem situaciju, provjerit ću u četvrtak s pravnicom i predsjednikom sindikata, pa će biti jasno tko tu krivo što tumači, ja osobno ne vjerujem u toliku glupost kod vladajućih, pogotovo kad ispod radara u nebesa dižu drugoj službi. Opet žurim doma na sinoć skuhani ručak, popodne radim punu smjenu. Vidim da Jin poslije ručka dobiva zadnji štapić za zube u vrećici. Danas imam relativno loše grupe, rutinski rad po udžbeniku, nešto najgore i umara. U zbornici čujem da su se dvije cure raspravljale pred razrednicom oko mog stila predavanja, jedna rekla, nemaš pojma, nema boljeg, neće reći o kojim učenicama se radi, pravim se da ionako sve znam, mada za razliku od drugih nikad ništa sigurno ne znam. Sa svojim razredom imam sat razrednika prije velikog odmora, puštam ih ranije na marendu i trčim u DM po štapiće za Jina za sutra, te stižem na novi nesporazum oko učionica, staloženo i to rješavamo. Poslije već po mraku stižem doma, Jin čeka na balkonu, al me na prvu ne prepoznaje, kad ulazim, nakon kratkog maženja, trčimo kratko van, konačno sjedam, uključujem pregledani laptop u struju i primjećujem, nema novčanika, gledam na sat 19.20, drugarica na netu pronalazi telefon DM-a i zove, vidi čuda, rade i netko se javlja, ne znam kad mi je zadnji put uspjelo nekog telefonski dobiti, kolega već skoro mjesec dana zove donkihotski ministarstvo na javno objavljene brojeve. Ne zna se tko se više raduje, drugarica ili ova s druge strane žice, ponovo jurim u grad prije zatvaranja. Izuzetno ljubazna žena, u novčaniku je uz sve dokumenta bilo 55 eura, jedva joj nekako uspijevam ostaviti 5 eura kao zahvalu, žena sretna za mene, ta firma je uvijek bila primjer za ono, dobro nekog plati i ponašaj se ljudski i dobit ćeš pravog djelatnika. Već iscrpljen, stižem doma, ovaj put me Jin s balkona osjetio i pojurio niz stepenice prema meni., čista sreća. Jedem dva sladoleda za oporavak i startam post, u suštini lijep dan...
Post je objavljen 11.03.2024. u 21:26 sati.