Tebi pišem poruku u boci,
Pustim plavetnilom polako brodi,
Na bocu stavljam bijela jedra,
Okrenuta u pravcu tvoga srca.
Bocu neka nose morske struje,
Neka vjetar vijori bijela jedra,
Vjetar neka silno puše,
U pravcu željenoga kursa.
Veliki valovi žele potopiti bocu,
Boca se bori da ne završi na dnu,
Samo nada ostaje između nas,
Da poruka dođe na tvoj dlan.
Kada ona stigne u ruke tvoje,
To će osjetiti srce moje,
Tada ću gledati u zvijezdu našu,
A ti ćeš čitati poruku dragu:
Volim te, bebo moja,
I pogledaj u zvijezdu sjajnu,
Da nam se pogledi susretnu,
Kada su daleko naša tijela.
Post je objavljen 08.03.2024. u 14:17 sati.