Ivan 2,13-25 (čitano na 3. korizmenu nedjelju)
13 Čišćenje Hrama (Mt 21, 12–13; Mk 11, 15–17; Lk 19, 45–46)
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. 14 U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. 15 I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, 16 a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« 17 Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.
18 Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« 19 Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« 20 Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« 21 No on je govorio o hramu svoga tijela. 22 Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
23 Boravak u Jeruzalemu. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. 24 No sâm se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao 25 i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.
Ovaj 23 redak čini se kao da je pisan izvan konteksta. Nije naravno. Narod koji je vjerovao u Isusova čudesa bio je na prvom stupnju spoznaje Isusa kao Sina Božjega. Oni su vjerovali u Njegovo ime, a ime mu je Spasitelj. Apostoli, odnosno najbliži učenici Isusovi ipak su donekle odmakli (pogotovu Petar) u spoznavanju Isusa kao onoga koji je navješten u Pismima, jer u retku 17 učenici se prisjećaju da je pisano- Izjeda me revnost za Dom tvoj.
Redak 22 je najvažniji jer evanđelista daje prednost Pismu u odnosu na spoznaju da je Isusovo tijelo hram Božji. Poniznost Isusova ogleda se u Ivanovoj riječi -hram- koju piše malim slovom.
Vraćam se na redak 23. Isus se ne povjerava ljudima koji su povjerovali u njegovo ime na osnovi čudesa. On traži poznavanje Pisma i vjeru da je njegovo tijelo uskrsnulo od mrtvih nakon 3 dana ležanja u grobu.
Isus kaže neizravno (u 23 retku) da će i on dopustiti da ljudi njega upoznaju preko Pisma, (uključivo redak 21). Kako preko Pisma? Pa tako što će kroz meditaciju svetopisamskih tekstova i kroz kontemplaciju polako uvoditi čovjeka u neistraživo bogatstvo Njegove osobe. To znanje koje daje ne podliježe jeftinim filozofskim sokratovskim izričajima- sad znam da ništa ne znam-, nego to znanje ostaje znanje. Sam se Gospodin brine da onima koji ga kroz Pismo i kontemplaciju upoznaju dadne neki križ da ih sačuva od oholosti koje znanje može izroditi. Kod Pavla je to bilo ostanak jednog zlog duha u tijelu iz vremena kad je griješio progoneći kršćane, kod nekih drugih svetaca to je neki drugi križ, dovoljno težak, da čovjeku ne pada napamet uzoholiti se. Ali naravno događa se, ali nije pravilo kao što to doktori sci, teolozi, rado izvlače iz 'tobolca' kad ne mogu podnijeti da neki 'ribar' više zna od njih.
PS. Nakon izdavanja papine pobudnice Fiducia suplicans sanjam ja jedan čudan san. Ugledam u daljini papu Franju u ratničkoj obleki ko da je Rambo. Šljem na glavi, obojen ratničkim bojama, nož u zubima, redenici na ramenima, u desnoj ruci kalašnjikov, u lijevoj Pačamama i vikne prema meni "Stani." Ja bježim što me noge nose, a on opet vikne: "Stani:" Ja bježim glavom bez obzira, a on viknu: "Stani, stani, da te zagrlim.". Onda se probudim, unezvjeren, sav u goloj vodi.
Post je objavljen 07.03.2024. u 18:46 sati.