Omogućit ću ti zanimljivo iskustvo. Osjetit ćeš bezvremenost – kaže mi. Opusti se. Zatvori oči – nastavi. Kad sam zatvorio oči, dotaknuo me je između obrva i rekao – opusti se. Tad sam ga vidio kako nas uspinje iznad svega što se događa u realnosti vremena. Jednostavno smo se izdignuli. Ne mogu upotrijebiti bolju riječ od te. Stvarnost u kojoj vrijeme igra najvažniju stvar, ostalo je ispod nas. Sve se i dalje događalo, ali tamo gdje smo bili on i ja, tamo vremena više nije bilo. Bili smo samo promatrači. Tada mi je rekao – tvoja stvarnost je poput filmskog platna i filma koji se odigrava na njemu. Da bi on bio moguć, mora postojati vrijeme. Bez vremena nema ni radnje. Nasmije se. Te mi kaže – sad si poput nekoga koji sjedi u kinu i gleda film. Promatrač zaboravi na vrijeme kad gleda film. Tu percepciju ste zaboravili ušavši u tijelo.
Post je objavljen 03.03.2024. u 23:09 sati.