Iako sam bio prijavljen nisam otputovao na prosvjed, previše je nemirna bila prethodna noć uz tutnjavu kiše, zamijenila me je drugarica, ona je s činelama pomogla majstorskom stvaranju buke, ono valjda, kakvu su na svom prosvjedu priželjkivali oporbeni političari, ali nisu znali, kako je stvoriti, pa su galamili na mikrofon. Gledao sam i slušao prosvjed paralelno na fejs stranicama sindikata Preporod i Indexa. Iako se učim biti sebičan, znajući da je nekim drugima sad borba u interesu, nije mi bilo baš lako gledati taj idealizam i prkos u stavu mlađih prosvjednika. Nedavno mi se u uspomenama na fejsu pojavila fotka iz jedne davne godine, kad ja, sa sindikalnom kapom na glavi, pištaljkom u ustima, transparentom u jednoj, megafonom u drugoj ruci predvodim kolonu mesničkom ulicom, snimio ju je bloger Alexxl, tad smo se i upoznali, njegove fotke su bile znatno kvalitetnije od fotografija zvaničnog fotografa, ali ih nisu htjeli objaviti, jer je zvanični očito znao koga samo treba snimati.
Na najmasovnijem prosvjedu 2019. sam bio, bili su i Jin i drugarica, taj je polučio i rezultate, tad su sindikati bili zajedno, ja sam i onda bio ljut, jer drugi sindikati nisu imali kriterija pri izboru govornika, Miletiću koji je tad bio povjerenik samo mjesec dana, poslužio je prosvjed kao odskočna daska za ulazak u politiku i učinjena je nepopravljiva šteta budućim prosvjednicima. Žalosno je kako su se i u današnjim govorima neki govornici ograđivali od mogućeg ulaska u politiku, kao da je to najgore što čestitog čovjeka može zadesiti.
Jin je bio zadovoljan ručkom, koji sam mu ja pripremio, iako je drugarica rekla da neće jesti, ako mu ne dodam u kuhano barem malo soli, obojica smo jeli potpuno neslano, jer je drugarica prekinula komunikaciju porukama, kad sam napisao da ne mogu naći sol :D
Post je objavljen 02.03.2024. u 17:02 sati.