Kuzmanović, Mladen, 1940-2001
Čuvari vremena, desetak sjajnih melankolično-nostalgičnih zapisa i crtica o osobama i starom, obrtničkom Zagrebu svojega djetinjstva, o obiteljskim navikama i kulturi svakodnevnoga života starih Agramera, o živim i pokojnim prijateljima. To su, zacijelo, ponajbolji autobiografski tekstovi.
matica.hr, 16.6.2005.
knjiga je u meni uzburkala sjećanja utopljena u sjetu djevojaštva, prve ljubavi,
lutanja ponekada neprohodnim stazama svjesno i nesvjesno zapamćenog.
redale su se napuknute pjesme, eseji, priče tog djela prošlosti. Sreća
inicijacije u punoljetnost, radost maturalne gozbe, veselje putovanja.
Pronađoh krhotine jednog sna rasatute na zaslonu budnosti.
Vidjeh sebe u bijegu od trenutka, bjegunicu iz zagrljaja,
tragačicu dubinama podsvjesti, osjetih sukobljavanje
valova i čestica u beztežinskoj prostornosti privida.
osjetih moć neodkinuća od prošlosti, svijest
je trgala tminu zaborava i iscrtavala
suze na panou sjećanja…
odživjeh patnju, tugu, bol jednog davnog rastanka, oluju ruža, otrgnuće latica,
njihovo vrtloženje, a onda naslutih smiraj, povratak zaboravljenog vremena,
njegovo pretakanje u uspomenu koju neću utjelovljavati, samo pamtiti,
čuvati je kao dragulj u riznici sjećanja…
Sjećanja, čuvari vrata našeg vremena, zapamćeni bljeskovi sretnih trenutaka,
ali ponekad bolna straža željenog zaborava, misaonim otapanjem lednice
postaju nježni iscjeljitelji rana i ožiljaka, oprost minulom bolnom i onom
jučer već ubrizganom u režanj neugoda, Nedozvoljavam da klizne
u dubinu Freudove sante leda i postane noćna mora. Još deset
dana čekanja na razultat CT pozdravljamo osmijehom.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 02.03.2024. u 10:20 sati.