Igra se odvija između njih, no ni jedni ni drugi ne kuže što rade krivo, jer gledaju samo iz svoje perspektive ne stavljajući se u cipele drugog, a igra se odvija već više od 2000 god. Hoće li nam trebati još toliko da bi napravili promjenu radi koje nećemo morati ponovo prolaziti kroz iste povijesne greške? Mrzila sam povijest u školi iz dna duše, jer sam znala da je promašena i da iz nje ne možemo ništa bitno i dobro naučiti. Odmalena u glavi imam viziju nekog utopijskog društva, kao da sam došla s nekog drugog duhovno naprednijeg planeta. Možda i jesam, tko će ga znati? Kako su nastale te dvije struje? Sjetite se priče o Kainu i Abelu. E pa baš tako. Ljubomorom. Zavišću. Željom da budeš bolji silom. Zar je tako teško baciti pogled na samoga sebe i preispitati svoje motive? Zar je tako teško živjeti bez zamjeranja i kontrole? Zar je tako teško raditi na sebi i mijenjati se na bolje? Zar ne znaš da jedino promjenom sebe možeš postići ono pravo istinsko zadovoljstvo. Zadovoljstvo koje dolazi od Boga i ispunja tvoje biće tom energijom i potiče te na taj način da nastaviš u tom smjeru. Zamisli hodati kroz život takvom naklonošću. Zamisli hodati kroz život očišćen svih primitivnih ljudskih gluposti i slabosti kao što su niske strasti (zavist, ljubomora, težnja za kontrolom i moći, konstantno dokazivanje, gramzljivost). Sve što je stvoreno silom, Bogu nije drago. Sve što je silom oduzeto, nije mu drago. Jeli grijeh reči da nam se društvo bazira na frustriranim osjećajima manje vrijednosti, pa pokušavate to nadoknaditi materijalnim, no nikako se zasititi? Zar ne znate da od onoga od koga oduzimate, koga kradete i varate, stvarate neprijatelja, ako je vođen istim strastima kao i vi? Što bi vam bilo kad bi se izdigli iznad svega toga? Možete li pojmiti takvo oslobođenje? Kakvo bi društvo tada kreirali? U kakvom društvu bi tada živjeli?
Post je objavljen 29.02.2024. u 19:52 sati.