Marketing
Ponekad je nužna utjeha...
Pronašla sam staru maminu fotografiju, Snimo ju fotograf teatra Gavella,
sjetih se eseja o fotografiji Suzan Sontag, o „imaginarnom posjedovanju prošlosti“.
Ponekad je potrebna utjeha.
Fotografije nam je daruju, one nam omogućuju promjene u protoku vremena.
Sakupljati fotografije znači sakupljati svoj život, kaže Sontag.
U tome se načelno slažu Susan Sontag u esejima i
Branko Čegec u svojoj zbirci pjesama Unatrag, 2012. 1980.
kaže, shvatio sam da treba ispisivati očevidnost Fotografije ne samo sa stanovišta
užitka nego u odnosu prema onome što bi se romantično zvalo Ljubav i Smrt.
Uzmeš kameru i snimaš. Ne znaš jesi li snimio ljubav ili smrt. Jesi li išta snimio.
Da, tako je bilo nekad. morali smo čekati razvijanje u fotke. Umijeće fotografa
tog vremena se vidi na crno bijelim nijansama umjetnice Marije Braut.
U njenoj monografiji Zagreb je grad čudesa, fotografija trga u podne je
bila nadahnuće mom davnom stihu
Moj radni vijek u Švicarskoj, dugogodišnje svakodnevno
susretanja sa kolonom ljudi. U dijalozima s njima upoznavah i sebe...
upoznavah onu proustovsku kolonu bića koja čine mene... mene
sretnu nesretnu, tužnu radosnu, prestrašenu hrabru, bjesnu srdačnu,
napetu, opuštenu. Pacijent, profi fotograf je ovjekovjećio
trenutak razgovora s njim. Dobih je pri rastanku.
sada, bez radnih obaveza imam više vremena,
nadoknađujem propušteno i unatrag 2024- 1968
korigiram napisano štivo, a kad listam fotoalbume
zaiskri misao Branka Čegeca, tad doživim ljubav i smrt.
Ljubav trenutka i njegov nepovrat.Osjetih kako kroz fotografije
osjećam dušu fotografa i živim trenutak u kojem je sniman.
Od darovanih mi fotografija složih kolaž našeg života, fotografije
su potrebna mi utjeha zbog nepovrata vremena.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 28.02.2024. u 10:10 sati.