I život ide dalje. Između zime i ljeta. Kroz uspone i padove. U dobru i zlu. Kroz pobjede i poraze. Možda nije uvijek kako bi mi željeli, ali ide dalje. I bitno je da ne prestaje .. Uvijek postoji neka vrsta nostalgije na
mjestima gdje se prepoznaješ.
Polako tapkam u dan,
pogled pružam dalek
kao san.
Neki novi zvuci otimaju
me i govore bit će dobro
kao leptir u letu ili ptica
u svom svijetu.. kao vjetar
što šumom juri, moraš biti
jak poput munje, topao poput
sunca, poput mjeseca i zvijezda
koje kazuju put, kao noć što
mrakom žuri, kao rijeka žubori
a nekad kao slap pada dok kao
jezero i more tu širinom i dubinom
vlada a samo jedno možeš tada
reći da jedino ljubav, mir i nada
imaju krila.. dižu nas i kad smo teški
daju snagu i imaju moć, da se
uzdignemo.. Ne damo da nas
poput snijega zatrpaju, već da
blagom riječi, i tišina oka
progovori tamo gdje se raduje
ili boli.. srce može da plače i da
voli.
Photos **moje
Post je objavljen 27.02.2024. u 12:42 sati.