Nastaje tako što nam "Sotona" stavi zlu misao u glavu, no ako to netko ili ti ne sprovede/eš u djelo, nema zla. "Sotona" ne čini zlo. On laže i obmanjuje/zavarava/straši. On je tu da nas stavlja na kušnju. Zlo činimo mi. Sudit će nam se po tome koliko smo kušnji sproveli u djelo. Čak i ako smatramo da su bile opravdane, lažemo sami sebe. Sudit će nam se srce, jer što više provodiš zla djela, srce postaje sve tvrđe, jer ne mariš za svoje žrtve, gubiš osjećaj za drugoga. U božjim očima, nema opravdanja za zla djela. Oprostit će neznanje, ali neće zle namjere sprovedene u djelo. Napisala sam jednom da je zlo laž u koju smo povjerovali. I jeste, povjerovali smo "Sotoni" kada smo tu laž sproveli u djelo.