Iskreno nikad se nisam nadao da bih mogao dobiti ikakvu stipendiju za vrijeme studija. Primljen sam na fakultet pukim čudom, jer sam gimnaziju završio s dobrim uspjehom, među dvije stotine onih koji su pisali pisani sastav na prijemnom bio sam na prvom mjestu, samo dvije odlične ocjene, to je, bez obzira na prilično loš usmeni, bilo presudno. Na fakultetu nisam ni prvu ni drugu godinu završio u redovnom roku i to mi je zapečatilo sve nade za zapadnonjemačke stipendije, iako ih je bilo više, gledale su se ocjene, koje su bile jedan od faktora i za tih nekoliko istočnonjemačkih. Svi su me gledali kao čudaka, jedan od najvažnijih profesora me proglasio Außenseiterom, znalo se za moje verbalne provokacije na vježbama, te priče o krugovima u kojima se krećem, istina je bila još gora od priča i to je bilo to. Stoga me nakon jezičnih vježbi, na kojima sam rekao da je realni socijalizam možda i gori od kapitalizma, pozvao ozbiljno DDR lektor nakon sata i rekao da je dugo razmišljao i ako ja pristajem, on bi me predložio za DDR stipendiju, da se na licu mjesta uvjerim, da sve nije crnobijelo, kao što ja možda vjerujem. Odmah sam naravno pristao i to je bila jedna od boljih stvari, koje su mi se dogodile.
Mama je uspjela otkupiti zapadnih marki, otac mog najboljeg prijatelja, koji je radio u Švicarskoj je bio na odmoru pa mi darovao deviza, s napomenom da ne konzumiram jeftine stvari u životu, ako ne moram, dobio sam i šteku tad još rijetkog “Gold Winstona”, toliko se moglo prenijeti preko granice. Ja sam si sakrio par vrećica “Drum”-a i papiriće za motanje.
Tamo sam upao odmah u oči, prvo sam nezasluženo nakon testiranja upao u 11. od 12 jakosnih skupina, dobra strana je bila jer su tu bile samo cure, događanja tamo su me od početka zabavljala, imali smo tuševe i umivaonike, zajedničke na katu, doduše prvi dan su bile muške i ženske oznake, preko noći ih je neko zamijenio, pa je ujutro već bio djelomični kaos, da bi uskoro oba simbola bila na jednim vratima, na drugim ništa i unisex je ostalo do kraja.
Ja sam glasno komentirao partijske jugoslavenske novine, koje su nam kao i novine drugih zemalja bile ujutro servirane na stolu, jedan me simpa tip pozvao kao organizator na razgovor, ja sam mu objasnio, koje bi novine bile podnošljivije i već drugo jutro smo imali to na stolu. Usput sam saznao, ono što su nas upozorili da nikako ne radimo, za mjesto gdje na crno mogu mijenjati zapadne marke, drugi dan išao tamo, zamijenio malu količinu i kupio pivo na kiosku, funkcioniralo bez problema i onda zamijenio još, 1 prema 10, a cijene su bile još povoljnije nego kod nas i na Zapadu. Nisam ipak išao do kraja, u drugoj zamjeni, kad sam saznao da će mi produžiti boravak, prošao sam samo s 1 prema 8. Ostalo je povijest. Pio sam pivo kvalitetnije od većine zapadnih Radeberger, cure s kojima sam izlazio iz Litve, Poljske i Italije, osim Talijanke Rite, koja je uvijek bila na sokovima i svejedno se stalno smijala, cure su preferirale najskuplje vino mađarski Tokaji, česti gosti smo bili u hotelu Astoria, luksuznom i po zapadnim mjerilima. Ovaj Nijemac koji je bio glavni mladi lik tamo, kad sam mu nahvalio lektora R., jednom je uz Radeberger prišapnuo, ti rogobariš protiv Stasija, a što misliš, kako on može biti lektor u inozemstvu, ako nije suradnik službe. Štrecnuo sam se i pogledao ga, bez brige rekao je, samo ja sam tu u službi, a vi ionako uživate poseban tretman, samo mi se nemoj hvaliti s kojom si domaćom curom bio, za svaki slučaj. Gledao je strane programe i bio jako dobro informiran, ja sam bio drzak u diskusijama, poslije sam uvidio da je u dosta stvari bio u pravu. Nikad nije bio indiskretan pitanjima poput, što radim u slobodno vrijeme.
Vidio je da živim na visokoj nozi, pa se ozbiljno našalio, jesi li se uvjerio da je i tu Marx bio superioran Bakunjinu, tko dobro materijalno stoji, uz njega su i lijepe djevojke. Amerikanci tamo su bili štedljivi, bojali se, međusobno u slobodno vrijeme bacali tad popularni bumerang, a ja sam se uvjerio da bih s novcem zbilja znao pravilno postupati, ali eto, osim tog razdoblja, poslije mi nije bilo suđeno “imati”.
Post je objavljen 22.02.2024. u 17:18 sati.