Danijel Dragojević pjesnik, esejist i prozni pisac, rođen je 1934, napustio nas 2024
Moćne su zbirke Danijelovih zaigranih uvida, šetnji ili tihih tumačenja.
Sve se otvaraju poput prozora, sve su sačinjene od tako blagog svjetla,
kao da niti su i gdje počele niti će ikad završit. On je pjesnik svjetlosti i slobode.
Sloboda
Svatko tko je putovao zna da se jabuke nigdje ne jedu
kao na ulici i trgu nekog stranog grada.
Vjerojatno zato što grad od vas ništa ne traži,
ništa mu niste obećali, tamo niste ni dijete ni odrasli,
bez dobi i obveza zaboravljeni ste i nepoznati,
udaljeni od vlastita jezika i događaja.
Sada je kolovoz, kraj kolovoza,
i ja mislim kako bi bilo lijepo otputovati,
možda u Firencu, možda u Sienu, svakako u Toskanu,
za tim trenutkom okrugle i sjajne slobode.
Dragojević Danijel
Tako je i Dragojevićevo Kasno ljeto zbirka njegovih tema
njegova svjetlost, njegovi gradovi i njegov otok,
pune onog toplog, neuhvatljivog, nevidljivog,
a dragocjenog, zgusnutog u trenutak u kojem ljeto traje i vječno je...
Svaka njegova zbirka, a imamo ih sve, je dragulj u našoj biblioteci,
dašak njegova Mediterana, njegova otoka i cvjetnog trga...
tu smo ga susretali, za razgovor uvijek spreman...
upitah ga, smijem li njegove pjesme stavljati kao izvor mog nadahnuća,
nasmiješio se stilizirao Kaštelanov stih... ako sam je izvor ti budi česma...
Nesanica
Nesanica traži nešto, neku pojedinost,
Riječi, boje, imena, sjaj. Nesanica čeka
Nešto, a dolazi joj sve. Tuče sat i mračno je,
Neću sve, kaže ona, sve neka se vrati odakle
je došlo. U nekom katalogu vidjela sam obilje
nagnuto prema postanku, mnoštvo boja hoću,
u velikom rječniku susrela sam riječi, priče
iz neposredne budućnosti, riječi hoću.
Svijet hlapi gore, dolje i na svim stranama,
sama i napuštena, nesanica želi željeti.
Nesanica ne zna gdje je i što čeka. Ona je
Žalibože. Njezin sat kuca.
Danijel Dragojević
Pticama je bilo tijesno u njegovoj glavi, riječima ih je puštao u slobodan let.
Napustio nas je pjesnik slobode i svjetlosti
neka poćiva u miru, bez nesnica...