Marketing
Tankoćutan imperativ…
Bila je ljetna noć, na žalu još topao pijesak,
bez daška vjetra more je bilo zrcalo noći,
nad nama i pućinom zvijezdano nebo,
a Kantov nježni imperativ je zatitrao
sjećanjem na dane odrastanja.
odgojem u krilu djetinjstva.
Oči neba su tišinom zlatnog sjaja kazivale našu
nedjejivost od srca umijeća svake umjetnosti.
Kazivali smo pjesme, narušavali tišinu
molitvom ikoni poezije, našem
zakonu ćudorednosti
Stihovnica naše zbilje pisana osmjehom prolaznika,
zagrljajima prijatelja, prozom dnevnih vijesti,
htijenjem ljudskosti, ushitom mira, suncem
na obzoru svijesti, komadićem plavog
neba i anđelom na prozoru.
i snagom tihe pedagogije naših roditelja...
Dijana Jelčić... prvu sliku mi darovao prijatelj meteorolog iz zvjezdarnice Greenwich
Post je objavljen 19.02.2024. u 09:19 sati.