Kylli Sparre
Oko jedne novopristigle čudotvorne ikone u hram sv. Ambrozija, profesor V me podsjeća na nešto što na što sam već posve zaboravio.
Naime, prof. V objašnjava kako je to moguće.
- Pa jednostavno, bio je nadahnut odozgo! - veli ushićeno, na svoj osobit razigran dječji način.
Vođen božjom rukom ikonopisac je naslikao oltarnu umjetninu koja djeluje božanski. Takav učinak nije moguće postići običnim nadahnućem. Naravno, moguće je u predmet, pa tako i u sliku utisnuti psihičko djelovanje, namjeru, na isti način na koji se u predmete utiskuju razni uroci ili obrambene bijelo-magijske snage talismana, amuleta, amajlija…
U ostalom zašto ne bi predmeti pamtili? Pamte sveti biblijski predmeti, artefakti katoličkog misticizma: Zavjetni kovčeg, Sveti kalež, Kristova kruna, Torinsko platno, Veronikin rubac, Koplje sudbine…
Ali pamte i profani predmeti: čarape, gaće, mlinci za kavu i muzilice za krave…
Virolog i nobelovac Luc Montagnier – naš čovjek na terenu - dokazao je da voda memorira informaciju i na tom se principu zasniva čitava homeopatija.
Pamte, stanovi, zidovi... pamte stabla, baobabi drevni, cedri stoljetni...
Pamte Rembrandtove slike njegovu krv i spermu što ih je umiješao u laneno ulje i terpentin.
Pamte i crne rupe: informacija o materiji koja je odšpagetirala u mrak ostaje zauvijek zabilježena na njenoj površini…
Einstein je rekao: sve što možete zamisliti je stvarno. Tom Waits je to upotpunio:
Everything you can think of is true
The dish ran away with the spoon...
Nikola Tesla je rekao: onog dana kada znanost počne proučavati nefizičke fenomene, ona će ostvariti veći napredak u jednom desetljeću nego u svim prethodnim stoljećima svog postojanja"
Huc je rekao: ako želiš dr.uga.čije pi-sati, mora-Š druga-čije mi-sliti. ako želiš dr.ugačije misli.ti moraš dr.ugačije pi.sati
i
lako je biti tvoran
još lakše djelotvoran
najlakše je biti prijetvoran
ali živototvoran
to je već priličan problem.
Svatko je nešto rekao i mnoge su sjane priče ostale nezabilježene...
Ali sve su priče dostupne u Akasha kronikama.Tko ima dobru antenu može pristupit svemu što se ikada zbilo (a sve se već zbilo pošto se sve događa istovremeno), pa tako možemo promatrati i posljednji razgovor Staljina i njegove kćeri Svetlane prije no što je pobjegla u Ameriku.
… kada je izbjegli Židov iz Poljske, pisac Jirži Kosinski, saznao da mu je prva susjeda u Americi kremljinska princeza, kći crvenog tzara Josefa Staljina, Svetlana Alilujeva, rekao je Vivekanandi: onda je doista sve moguće. A Vivekananda je prdnulo i mirisalo je na trešnjin cvijet.
Sve je moguće...
I sve je dozvoljeno, rekao je Isus dometnuvši,ali sve ti ne čini dobro...
***
Radeći retrospektivnu izložbu nastojao sam ući u trag nekim svojim slikama pa tako i Crvenoj šumi koju sam prije petnaestak godina prodao stanovitom redatelju.
U telefonskom imeniku pronašao sam broj i otipkao ga.
Javio se starački glas.
Objasnio sam tko sam i o čemu se radi.
Žena se predstavila kao redateljeva mati.
- Znate, ja svakodnevno promatram tu vašu sliku i ona mi svaki put otkrije nešto novo, ovisno o tome koje je doba dana, kojeg je intenziteta sunčeva svijetlost, pod kojim kutom padaju trake svijetla – govorila je starica ushićeno.
Odvratih da mi je drago što joj moje djelo pruža toliko zadovoljstvo, te da ću se oko posudbe slike za izložbu javiti gospodinu L neki drugi dan.
No spustivši slušalicu istog trena znao sam da ništa od toga: nisam imao srca da posegnem za slikom i lišim staricu transcendentalnog učinka iste. Slika je u tih 32 dana koliko je trebala trajati Retrospektiva mogla otkriti još mnoge istine te odgovoriti na mnoga pitanja; na primjer mogla je dati dati odgovore na temu karbonskog otiska i drmaju li hrvatskom kulturom idioti? I končano, mogla je uskom vijugavom šumskom stazicom nježno uvesti staricu u onostranost te je njome dovesti do proplanka i novog početka. Mogla je to i još štošta drugo. A bila je to tek obična slika. Nipošto sveta ikona.
U tom trenu grunuo je Grički top i zazvonila su crkvena zvona. Navukao sam crnu rokersku kožnu jaknu i pošao niz ulicu, na kolodvor, gdje sam sjeo u prvi autobus što je kretao za Skopje, odlučan da od sada pa nadalje od svog života činim samo gorsko-kristalno čistu umjetnost.
Nije li tako Svetlana Alilujeva?
Post je objavljen 15.02.2024. u 11:39 sati.