Rekao bi Grašo: "Ljubav sve pozlati." I slažem se s time, jer topla riječ, dobra namjera i lijepa gesta otvaraju sva vrata. I sve su to oni mali komadići ljubavi, na koje su mnogi zaboravili. Ipak, u današnjem svijetu, sve se svodi na konzumerizam. A gdje su nestali iskreni zagrljaji? Gdje je nestalo ono "nedostaješ mi" i zahvalnost za sve lijepo i ono manje lijepo? Nije ljubav sjaj dijamanta, skupi parfemi i dokazivanje. I zato, volite jedni druge, svih 365 dana u godini, a ne samo jedan, u kojem se pokušavate dokazati Svijetu. Sjaj reflektora izgleda moćno, ali poanta je u onome što ostaje, kada se svijetla ugase. Volite SEBE, onako, na sto posto. U voljenju sebe nema kompromisa, nema polovičnih rješenja. Jer, budimo iskreni, nitko se nije istinski usrećio s pola čokolade, kao s jednom cijelom. Ako ne ide, pusti. Znam, rastanci bole, teški su, ali još je teže izgubiti SEBE, na putu prepunom iluzija.
Post je objavljen 14.02.2024. u 10:09 sati.