Nedavno je izašla knjiga Chrisa Hedgesa, Rat je najveće zlo.
Evo kratkog opisa: "Kad piše protiv rata, Chris Hedges zna o čemu piše jer je bio na licu mjesta, na prvim linijama fronta, i jer je razgovarao s mnogim preživjelima, muškarcima i ženama, teško osakaćenima fizički i psihički. Nemilosrdno, argumentima koje je teško osporiti, lišava čitatelja bilo kakve romantičarske predodžbe o tome što rat u svojoj suštini uistinu jest: odvratna klaonica u kojoj se ljudska bića međusobno ubijaju."
Sve misaone vratolomije, sva verbalna pirotehnika, svi povijesni argumenti, sva uzvišena retorika, sva romantična propaganda, sva demonska zastrašivanja... neće me uvjeriti – kao što me već preko pola stoljeća koliko sam ovdje nisu uvjerili – da rat nije ono kad stariji muškarci u odijelima uvjere ili natjeraju mlade muškarce mahom u trapericama da mrze i ubijaju jedni druge, e da bi na kraju stariji muškarci u odijelima potpisivali papire, i to nazivali svojom ulogom u povijesti. Rat je upravo to.
Stoga je moj stav o uvođenju vojnog roka kristalno jasan.
Post je objavljen 12.02.2024. u 11:42 sati.