Eh, da, znala sam da cu danas imat temu... Naravno, opet o njemu! :) Daklem, danas se probudim u dosta dobrom raspolozenju, i istusirala sam se i sve i taman si mislim kako cu sve stici kad eto zove mene moj naj frend! I on bi da ja idem s njim kupit njegovoj curi poklon, i ono, aj ok, i onda smo nakraju kupili neku bonbonjeru i 10 ruza (10mjeseci ce im bit), a dok smo cekali ruze otisli smo na ''kafu'' (ne volim kavu inace) i onda smo se zapricali tako da smo malo pozurili kuci, i cim sam stigla, obukla sam se i jurnula se nac s curama! Knjige nisam ni nosila jer je prvo neka predstava, pa 2 skolska sata pa moram na probu, pa mi se nije isplatilo! I tako su prolazila 2 sata, a meni su poceli oni navodni leptirici u trbuhu (tek sam sad prvi put osjetila to cudo :)) jer sam znala da cu ga vidjet i kak ce to sve bit i sveeeeeeeeeeeee! I nista, dodemo mi tamo,i naravno da je on bio tamo. Onoj sam frendici 10000 puta rekla da uopce ne komunicira s njim ako je to moguce :) I tako, malo smo nesto pricali, on je preeeeeeesladak i super i sveeeeeeeeeeeeeeeeeeeee jao... Hehehe, ima presladak osmjeh, jos kad je upucen meni je jos bolji :) I tako je to sve onako ok proslo, ja sam happy, al znam da sutra nesto moram poduzeti ili... Ili ne znam... Jer ga stvarno rijetko vidam tako da... Jaaaaao! A on ima curu!!! Al jebiga, cini se da cu ovaj (mozda cak i jedini :)) put morat maknut taj svoj ponos na stranu... Al znate sta, dobro je to sto me nekako umjesto da me jos jace primio nekako malo popustio... Tako da bi ga prvenstveno htjela jos malo (puno) bolje uopznat kao osobu... I tak... Sutra je dan D! Ako se usudim... A ako ne... Ostaje mi tugovanje nad tipkovnicom i mojim dragim blogom! Wish me good luck!
Post je objavljen 14.02.2005. u 22:02 sati.