SAMO SJEĆANJE I NIŠTA VIŠE
Dana 8. veljače prije 40 godina, dakle 1984. otvorene su Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
Četrdeset godina nakon igara razlog JE za sjećanje na susret najboljih sportaša svijeta u zimskim sportovima u 11 disciplina.
Bile su to olimpijske igre u Jugoslaviji, koja je bila tada federacija zemalja koje su danas samostalne republike. Jugoslavija je tada bila u svijetu poznata kao nesvrstana država a imala je 20 milijuna stanovnika, Josip Broz Tito više nije bio živ, ali između Japana, Švedske i Sarajeva u Jugoslaviji, 14. zimske olimpijske igre pripale su Sarajevu.
Hrvatska klizačica na ledu Sandra Dubravčić zapalila je olimpijsku vatru, a prvu medalju, i to srebrnu za Jugoslaviju u disciplini veleslalom, osvojio je slovenac Jure Franko. Ostala je upamćena i jedna poslovica koju navode reporteri Al Jazerre iz Sarajeva koja je glasila „ Volimo Jureka više od bureka“. Jure Franko je tada imao 22. godine.
Oko 1272 sportaša iz 49 zemalja došlo je na zimske Olimpijske igre u Sarajevo. Službena maskota olimpijade bio je Vučko. Olimpijske igre zatvorene su 19. veljače 1984.. Tekstovi iz tog vremena svjedoče kako su sportaši i novinari iz raznih strana svijeta bili oduševljeni sa Sarajevom kao olimpijskim gradom kao i sa ljudima, njihovom ljubaznošću i strpljenjem. Upravo u vrijeme Olimpijskih igara u Sarajevu i okolnim planinama padalo je vrlo mnogo snijega. Na planini Bjelašnici održavalo se alpsko skijanje za muškarce, a na planini Jahorini alpsko skijanje za žene. Na Velikom Polju podno planine Igman održavalo se skijaško trčanje u nordijskoj kombinaciji i u bioatlonu Na planini Igan bile su izgrađene dvije skakaonice za skijaške skokove, a staza bob bila je na Trebeviću i natjecatelji na stazi stizali su u grad
U OBJEKTE SE NE ULAŽE
Kako nema koncenzusa ni sloge među poltičarima o političkim pitanjima u Bosni i Hercegovini, takvo se stanje reflektira i na olimpijske objekte. Oni nisu potpuno propali, ali se u njih ne ulaže i nisu održavani. Oni su na putu propadanja. Nitko iz Vlade BiH koji raspolažu državnim proračunom ne nalazi za .potrebno objekte urediti u turističke svrhe, kao da ti objekti ne pripadaju gradu od kog bi on opet mogao prihodovati, imati sportaše na pripremama itd. Dvorana u Zetri je bez leda. Skakaonice su oštećene u ratu i nisu popravljene. Bob staza nije u funkciji. Nitko u Sarajevu kao da nema ideje kako to obnoviti na zadovoljstvo svih građana, turista, ali i sportaša kojima bi objekti služili za pripreme.Nema ni humanitarnih koncerata odličnih sarajevskih pjevača zabavne i narodne glazbe kojim bi se novcem nešto ipak počelo vračati od propadanja.Kada nema ideje.nema ni načina. Začuđujuće je da mlada gradonačelnica Sarajeva ne misli na svoj grad i ne poduzima ništa, ne animira nikoga.
Za razliku od jedne aktualne situacije, Susan Sontag je u ratno i opasno Sarajevo došla u vrijeme teške ratne opsade grada 1993. i režirala predstavu "Čekajući Godoa“, za one koji su bili živi. i željeli pogledati predstavu i malo zaboraviti svakodnevnicu rata. Stanovnici Sarajeva su pod opsadom i snajperima bili 44 mjeseca, za koje je vrijeme, upravo snajperima ubijeno 14 tisuća i 11 osoba, i to onda kada su išli u trgovinu ili po vodu.
Danas mladi influenceri pitaju da li pjevač iz druge države treba održati koncert u Sarajevu. Kako takvi misle da takav ne treba pjevati, otkazan je koncert koji je želio održati Cetinski baš povodom 40 godina od održavanja zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.
M. Zouhar Zec
Post je objavljen 08.02.2024. u 22:19 sati.