Plah, nag i divalj se skrivao
Troglodit po pećinama,
Poljima se nomad skitao
I sva polja redom pustošio.
Strašan lovac s kopljem i strijelama
Tumarao po šumama...
Jao si ga burom bačenima
Na neprijaznim obalama!
Sa svojih olimpskih visina
Silazi majka Cerera; leti
Pred njom ugrabljena Prozerpina
A krajina divlja prijeti.
Ni kutka ni gostoprimstva
Za boginju nigdje nema;
I nigdje hram ne svjedoči
klanjanju bogovima.
Plodine poljske i voće slatko
Ne blistaju na gozbama;
Puše se ostaci tjelesa
Na krvavim oltarima.
I kud god tužna Cerera
Svrne bolnim pogledom,
Posvuda čovjek leži
U poniženju dubokom.
(Schiller)
Post je objavljen 05.02.2024. u 18:09 sati.