"Dobrotvor je jednog dana šetao duž Pete avenije. Glava i džepovi su mu bili puni dobrotvornih planova, dovoljnih da reformiraju čovječanstvo više nego što bi i sam mogao zamisliti. Upravo je zapalio skupocjenu cigaru, dim koje se dizao poput tamjana, i Svevišnjem samom veoma ugodan, jer ovaj je čovjek bio čista srca.
Nekoliko koraka dalje pratio ga je Đavao s jednim od svojih ortaka. Promatrali su Dobrotvora kritičkim pogledom. Neki siromah ga je zaustavio i zamolio za milostinju. Ne oklijevajući, Dobrotvor mu je pružio novčanicu i nastavio svojim putem. Hodao je ponosito, a njegova je savjest blistala.
'Ne bojiš ga se?' rekao je Đavlu njegov ortak. 'Izgleda mi užasno dobar! I njegovi planovi izgledaju besprijekorni: razumni i izdašni, idealistički, ali ostvarivi...'
Đavao ne odgovori. Smiješio se i čitao komadić papira što ga je upravo pokupio s trotoara. Nakon nekoliko trenutaka, gurnuvši ortaka laktom, promrsi kroz zube: 'Evo plana što ga je ispustio dok je prosjaku davao novčanicu. Plan je, kao što strepiš, savršen. Ali ja ću ga sprovesti!'"
(Denis de Rougemont: Udio đavla)
Post je objavljen 04.02.2024. u 11:57 sati.