Marketing
Veliki odlazak...
TEATAR ERATO / TEATAR &TD, Zagreb... VELIKI ODLAZAK
Rađeno po drami Thomasa Bernharda Minetti.
Dramu je preveo i za izvođenje adaptirao u monodramu Zdenko Jelčić,
za svoj odlazak s dasaka koje život znaće...
Premijera 03. 02. 2015... kružna dvorana kazališta ITD je bila krcata, na domijenku osmijesi, čestitanja...
ljubav je titrala u zraku...
Gledala sam ga na sceni, slušala njegov glas,
bilo je kao u noćima punog mjeseca, opijalo me njegovo sebstvo, snaga njegova
pogleda odlutalog u dramu ostarjelog sanjara, u Minettiev život ispisan
raspuknućem iluzije i nošenjem maske koju skriva u plastićnoj vrećici.
Kao zlatno zrno na dlanu trenutka, put u nutrinu tugovanja glumca
koji se oprašta od vjerovanja u klasike,
u vizije iznjedrene iz pera stvaraoca teatra…
u svakoj izgovorenoj riječi se krio svijet vilenjaka oživljenih u foajeu hotela,
u stvarnosti te silverstarske noći,
u noći oproštaja sa prohujalim vremenom, noći uranjanja u kraljevske privide novih svitanja,
Čekanje na direktora teatra i ostvarenje želje. Nakon trideset godina, ponovo igrati kralja Leara.
A Kralj Lear je maska, Minetti nosi masku trideset godina i čeka trenutak
izlaska na scenu velikog teatra... Direktor ne dolazi, glumac kazuje
svoju istinu.
Bio sam mlad kad sam se sunovratio u ubitačnu umjetnost glume i sam sebe smrtno ranio...Umjeće glume....Umjeće koje smrtno ranjava....Čujete li vi to:Umijeće koje smrtno ranjava...?...A...? Nema više takvih koji bi se dobrovoljno smrtno ranili...Mi tavorimo odbačeni od društva koje se predalo, koje je odustalo od boli, koje više ne zna samo sebe smrtno raniti.«Kazalište, kaže Hamlet, eto zamke u koju ću uloviti kraljevu savjest.»
Kazališna umjetnost je podlost , dragi moji...Prođe...i...čime se onda baviti...? Negromancijom? ..prizivanje duhova, spiritizam, čarobnjaštvo...
Otimanje vremena smrti...
Pod reflektorima je izrastala osobnost razgolićena do nagosti duše,
do krhotina preostale ponositosti čovjeka koji je volio i voli umijeće glumišta.
Čarolija izgovorene riječi, izdaja direktora koji ne zna nositi osjetljivu kožu
glumca, zanositost odmaka od stvarnosti i prsnuće boli odjeveno tišinom nutrine,
prekriveno vanjskim mirom iza kojega se kriju nutarnji nemiri,
navlaćenje maske, ispijanje kukute u zadnjim trenutcima vremena,
umiranje Sokratovom smrti, umiranje zbog neodustajanja od ideala,
umiranje pod snijegom novogodišnje noći na klupi pored koje prolazi mladost
i pod krinkom veselja uzvikuje... glumac tavori odbaćen od glumišta.
Jedan sićušni djelić našeg života se odigravao na sceni. Pljesak publike me vratio u stvarnost.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 04.02.2024. u 08:57 sati.