"Svatko od nas je u stvari cijelo čovječanstvo. Posegnuvši duboko u sebe, možemo doseći samu esenciju čovječanstva. Sposobnost pojedinca da bude osjetljiv na tu esenciju jest ključ promjene svijesti cjelokupnog ljudskog roda"
David Boehm.
Vjetar u stepskoj ravnici ubija tišinu,
u prizmi vremena noć punog Mjeseca,
u beskraju neba jecaj samotnjaka ledi krv.
Herry Haller nas vraća u vrijeme drevnih ideala,
osviješćuje razliku između svakodnevice i
noćnih lutanja ka nutarnjem teatru u
kojem oživljavamo privide.
Ljubav ne postoji samo da nas usreći, postoji i zato da
pokaže koliko možemo izdržati bez takozvane sigurnosti.
Sigurnost je laž, a sudjelovanje u ljudskosti je nedjeljivost
od promjena u nutrini, u moći spoznaje pravih vrijednosti,
u kolektivnoj svijesti je naš otpor prema ludilu svjetskih
moćnika koji polako, ali iznutra svjesno ubijaju svijet.
I najnesretniji život ima svoje sunčane sate, pod pjeskom i kamenjem,
svoje sitne cvjetiće sreće, Hesseova misao snaži nutrinu, osjećam
nad životom bdije ljubav, kao univerzalno ljepilo što drži ljudska
srca na okupu, otapa lednicu, kazuje, podsvijest nije đavolje
čudovište nego lumin koji tinja i brani od hvatanja u mrežu
prodavača magle, oslikava stazu ka zori zajedničke svijesti.
poslanje nutrine obrazuje um i bori sa izazovima zla…
Dijana Jelčić