"Naš brod doduše postaje sve teži što se više približava luci, i jedva da je još i brod, on sve više postaje samo teret, i jedva da još i plovi, pre bi se moglo reći da miruje nepomičan na spokojnom ogledalu večeri. I dok tako, uprkos prevelikom teretu uplovljava bez težine u luku, niko ne može reći da li tone ili se rasplinjuje u oblacima; njegov teret nam je nepoznat, nepoznata nam je luka, zagonetne su vode kojim smo plovili, nedokučiv nebeski svod koji sve presvođuje, neshvatljivo naše vlastito znanje koje nam rastući izmiče."
Hermann Broch : "Začaranje", prijevod Đorđo Vasić 2022.
Kad ponovo čitam Brocha, prvi put u odličnom prijevodu, nažalost ne hrvatskom, ponovo mi je sve jasno, to djelovanje i širenje virusa nacizma i opet se opirem spoznaji, da je uvijek moguće to masovno zaluđenje.
S druge strane sjetim se fizičara i filozofa Feyerabenda, njegovog objašnjenja da su i Newtnova i Einsteinova teorija, iako naoko u nekim dijelovima suprotstavljene, argumentirane bez greške i neoborive. On je između ostalog ustvrdio da se teorije u novijoj znanosti temelje na promatranjima putem aparature poput teleskopa, jako nepouzdanih i dokazivo netočnih alata. Iskreno religioznog čovjeka je teško u diskusiji osporiti, kao uostalom i nedogmatskog marksistu, njihovi sustavi promišljanja su nepropusni i nedodirljivi, vulgarna osporavanja poput prakse ih ne dotiču, jer se tu radi o zlouporabama.
Najpogrešnije je ipak, ma koliko logično zvučalo, pasti u zamku općeg relativiziranja svega i svačega, čak ni neonacisti neće otvoreno zastupati rasizam.
Brochovu univerzalnu sliku starenja iz uvoda ovog posta nitko ne može zamutiti lupetanjem tipa, Broch je bio ovakav, Broch je bio onakav.
Post je objavljen 27.01.2024. u 12:27 sati.