Marketing
Stuck in the clouds
Ptice već pjevaju ujutro.
Onako slatko, ko sok od naranče.
Jedna se zabunila i propjevala navečer.
Lude ptice !
Tako lako zaboravljaju hladnoću, samoću, tugu.
Izmijenjuju se ko godišnja doba, lako i prpošno.
Ništa nije bilo. Ništa nije bilo.
Možda im je to zbog krila.
Svjetski se odnose prema životu, jer su vidjele svijeta.
Imaju širiju perspektivu. Ptičju.
Nisu trotl ko ja, koja zapisujem svaki ožiljak, svaku ranu,
papilarnu liniju voljenog čovjeka,
pa ih onda
godinama kasnije, ponovno čitam i proživljavam.
Ptice ne lete cijelo vrijeme. Nekada se samo puste vjetru da ih nosi.
Mislim da je u tome sva mudrost življenja.
U cloudu, u galeriji slika, pokušavam izbrisati one suvišne, stare, neuspjele.
Radim to, da bih si napravila više prostora u e-mailu,
zakrčen je zbog toga i ne mogu slati e-mailove.
I onda ugledam neke stare staze, neka stara lica, drage oči.
Smrznem se i zacvilim od nedostajanja.
Jagodicom kažiprsta prelazim preko...
Na starim fotografijama vrijeme stoji, nakon što je odletjelo.
Oči mi drugačije sjaje. Blista mi lice. Sretna sam. Mirna.
Nisam rastrgana. Ne vozim kasno noću. Znam gdje mi je dom.
Ispod slika su datumi. Čini se kao jučer.
Kao jučer. Iza zavjese.
Ptice lete iznad oblaka.
U njihovom cloudu nema slika kojih se nisu hrabre odreći.
Jednim zamahom krila njima počinje budućnost
Ne zapinju
I sve je lako, paperjasto i meko.
I dom je svugdje do kud ti oko seže
Post je objavljen 26.01.2024. u 23:38 sati.