Nakon dužeg vremena pročitao knjigu i to pisca iz druge države, kojeg poznajem iz studentskih dana i DDR stipendije. Već sam ukratko izmijenio prve dojmove s autorom, koji živi u dalekoj Kanadi. Svaki put me dirne kad mi netko pošalje knjigu, naravno prvo sam na chatu naveo priču koja mi se najviše svidjela, taj pristup sam naučio od Dražena, te prepoznate autobiografske detalje.
Nastavit ću u tom duhu, kolega je vrsni jezičar, pa ću se samo na jedan detalj osvrnuti, on sebe smatra anakronim piscem. Ta bi samospoznaja bila točna, da je ova knjiga nastala u sedamdesetim ili početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Junaci našeg doba su redom religiozni nacionalno osviješteni propovjednici, kritičari ili anglosaksonske kulture i hladnoće poput njegovih emigranata, s druge strane antiislamski ili antiruski mainstream “našeg zapadnog” društva, prvi dio rečenice se odnosi na obje skupine. Znači anakronim se možemo smatrati samo mi, koji smo opet kao i u socijalizmu čekali svojih pet minuta, koje nikad neće doći, na marginama različitih sustava, koji nas gaze.
Zanimljivo kako naknadne rekonstrukcije ili demontaže prošlosti mogu biti različite, a uvijek logične, ako se potrudimo razumjeti sugovornika.
Post je objavljen 26.01.2024. u 20:36 sati.