Za sebe mogu reći da volim nekoliko stvari. Jednostavne..
lagane, one poput violine blage a zvučne, elegantno fine..
Volim prvi gutljaj kave ujutro...
Volim kad pročitam nečije riječi i povežem se s njima...
Volim onaj treperavi osjećaj kad čujem dobru pjesmu...
Volim lutanja u prirodi.
Volim životinje...
Volim smijeh s bliskim ljudima.
Volim onaj blagi osjećaj tuge koji me podsjeti s vremena na vrijeme da još uvijek mogu da osjećam...
Volim kad vidim da dobrog još ima, da trag ostaje najboljima..
Volim biti drugačija.. nošena mjesečevoj noći..
Volim da osjećam zagrljaj, topli osmijeh,
ritam pjesme, nebo koje na svoj način crta
neke svoje priče. Enigma poteza bez granica..
Volim sve što me blago dodiruje, nosi kroz dan..
Pogled na svijet, naočale skidam sunce je ljepše..
ružičasto nebo, ptice izvode svoj ples a ja ostajem
zarobljena pogledom .. očima prirode, ono što poručuje
u duši ostaje..
Volim što plovim nošena vjetrom, dok struje me nose..
na palubi života sresti će se nakon oluje oni koji ostaju
budni, a nose u sebi cijelo more.. valovima života tu prkose.
Malo sunca da zagrije ove hladne dane
Foto **moja
Post je objavljen 24.01.2024. u 21:35 sati.