Sad kad sam sretan u predvorju svog dna
razapet na križu između jave i sna
ponekad je svjetlo uvijek samo tama
i onaj demon koji srce slama
oružjem bez krvi ubada me gazi
bez obzira na sve ipak malo pazi
da ne ubije do kraja ono šta je stvorio
taj prokleti demon u meni se je borio
i napravio demona močnijeg od sebe
samo da bi mogao zaboraviti tebe...
Post je objavljen 21.01.2024. u 14:19 sati.