Hladno mi je u mojoj bijeloj sobi.
Skrila sam se ispod bijelog pokrivaca s cokoladom u ustima.
Govore da je tezak dan kad me vide kako jedem cokoladu i da samo jedem kekse kad sam pijana.
Svaki je dan pijano tezak.
Kukovi me bole od stajanja pokraj bolesnickih kreveta i bolnickih monitora.
Zasto ja jos drzim moj dio konca,
dok tvoj odavno leti s vjetrom?
Jesam li samo prasina u tvojim sjecanjima,
davno obrisana,
prokleta na vjecno lutanje svemirom?
Toliko slijepih ulica..
Pricaju li i drugi ljudi sami sa sobom?
Nekada,
negdje sam krivo skrenula
i otada tapkam u mraku.
Glas je izgubio strpljenje.
Stegni gace, kaze, udri.
Polako. Guraj.
Trava je zelena. Voda je pitka. Sto jos trebas, pita me.
Ne poznajem se ni ja..
Post je objavljen 18.01.2024. u 13:24 sati.