Nedjelja oko 11 ujutro. Odlučim da ću na plivanje. Zakoniti kaže kako mu je zadnji x bilo hladno u bazenu, pa on neće. On će u šetnju. Super, rekoh. Kad se vratiš možeš ručak napravit. Može. Par sati ranije dok smo se još protezali u krevetu, zamolih ga da on složi doručak. Može. Ako išta volim u danima kada sam slobodna volim taj doručak. Polako, lijeno, bez žurbe, dok se još nisu utvrdili planovi za nastavak dana. Meni je najveća trauma na nekom odmoru u hotelu ograničenje vremena trajanja hotelskog doručka. Na jednom takvom doručak je bio (bezobrazluka li) 6.30 - 9.00. Užas.
Uglavnom, nedjeljni doručak, vani sivulja, na TVu skijaški slalom. Falile su jedino nedjeljne novine, ali kako trgovci imaju te, nikad ne znaš koja trgovina ili centar, neradne nedjelje nekako smo u posljednje vrijeme odustali od potrage za nedjeljnim novinama. Čitamo ili podlistak iz subotnjih ili gledamo slalom, misu, nešto...
Dan ranije, dvije frendice i ja uputile smo se malo u Italiju u shopping. Vedar dan, mi raspoložene, sve idealno. Posložile smo rasporede, mame, djecu, ja i muža (one su se svojih nedavno riješile) i sve obaveze prilagodile našem izletu u poznati outlet. Prošle ga uzduž i poprijeko, popile kavu, nešto i pazarile i zadovoljne se navečer uputile natrag. U autu pjevale na hitove Magazina, vezale neke stihove na događaje iz mladosti, prisjećale se frendova. Malo, ali stvarno malo se jadale dok smo čekale u višekilometarskoj koloni pred naplatnim kućicama (jer skijaški vikend). Baš dobar i tako potreban odmak od svakodnevice, od tlake na poslu, od obaveza prema familiji, jer svaka od nas ima neku dodatnu obiteljsku brigu na koju nije računala u nekim prošlim vremenima ali eto tako se posložilo, odmak od svega.
Kad sam se navečer u pidžami i ogrtaču stropoštala na kauč bila sam satrana. Pregažena. Dan prije na poslu bio je naporan (bio je to ustvari cijeli tjedan, jer nekako lakše je raditi po špranci i u najvećoj špici nego svoditi završne račune, inventure i popise kad se hotel zatvori), a noćna vožnja produžena spomenutim stajanjem u koloni dodatno me iscrpila. Ma okej, iscrpilo nas je i špartanje po outletu da se ne lažemo.
Naredni dan sam se naspavala. Zakoniti je složio doručak. Otišla sam na plivanje, potom do mame. Doma me čekao gotov ručak. Da napomenem još da je Zakoniti u subotu usisao podove, obrisao prašinu i otišao po špežu.
Ukratko - prošli sam vikend bila kraljica.
Ono što u cijeloj slici mog idealnog vikenda malo bode jest činjenica da je, nemojte se dečki naljutiti ali istina je, muškarcima od malena pa do uvijek kraljevski vikend svaki dan.
U petak poslijepodne nakon posla očistila sam i oprala auto kojim smo u subotu putovale. Unutrašnjost je bila poprilično kokošinjasta. Auto, tzv. prvi u obitelji, inače voze Zakoniti i Juniorka a ja u ovakvim prilikama. Čišćenje auta sam im naplatila 10 eura. Zatražila da mi uplate na račun svaki po 5 eura uz naznaku "za pranje auta".
U budućnosti svaki posao koji se tiče svih nas zajedno, a nepisano je pravilo da ga obavljam samo ja, koštat će ih ili obavljanja tog posla ili deset eura po satu.
Zaključih da moje vrijeme nikako ne vrijedi manje od njihovog.
Došlo doba da prestanemo biti žene, majke kraljice samo u stihovima, pričama i laudama, dragi svi.
Do sljedećeg kraljevskog vikenda, srdačan pozdrav :)
I nek budu sretni da ne naplaćujem retroaktivno :)
Post je objavljen 15.01.2024. u 21:36 sati.