Marketing
Zakon očuvanja
razine boli i komplikacija.
To bi mogao biti jedan od mogućih naziva za još u medicini nedefinirani fenomen a koji me opet sustigao.
Kako bi razgibala koljeno, išla sam plivati.
Sad me koljeno boli manje i manje je ukočeno ali me bole križa za popizditi.
Ne znam kako se zove taj prirodni zakon po kojem je suma zdravstvenih problema uvijek jednaka, samo se nanovo raspodijele ali svakako bi trebalo izmisliti neko ime za taj fenomen.
Jučer mi je doktor produžio bolovanje za 4 tjedna i danas je trebala sjesti na račun naknada od zdravstvenog ali nije.
Pretpostavljam da su baš mene našli zajebavati.
Nije mi dosta zdravstvenih problema, koji se ne smanjuju kako bi trebalo, sad me od drugog tjedna vjerojatno čeka i potezanje s advokatima.
Vidjeli prezime na ić pa si misle nek ide Hrvatica rmbati nazad, sigurno nema love pa će morati nazad na posao bolesna, ko ju jebe je li zdrava ili nije, kad ju zdrma tromboza od sjedenja umjesto rehabilitacije, skinut ćemo ju skroz sa proračuna.
Malo su se zajebali.
Sreća moja da sam lani odustala od kupnje stana, pa tako umjesto stambenog kredita do u duboku penziju imam nešto para na računu.
Toliko da se mogu s njima ganjati po sudu doslovce do sudnjeg dana.
Odmah u ponedjeljak zovem odvjetnicu, pa nek se poteže sa njima.
Ja nemam živaca razgovarati sa arogantnim uhljebima koji žive od mog poreza i onda još odlučuju o mojoj sudbini.
Ištvan mi kaže da se ne nerviram.
Da opet ja sve gledan precrno.
Da srećom pa nismo ovisni o njihovoj naknadi i tko ih jebe.
Da neka čuvam zdravlje.
A ja mu kažem: Koje zdravlje, jesi ti normalan?
Stara sam i šepava, nikad više neću biti kao što sam bila a ti drobiš tu o nekakvom zdravlju?
Dok sam živa radi te glupe žile u nozi moram uzimati aspirin, znači nema tu povratka, sad sam roba sa greškom kojoj se čeka istjek roka trajanja.
Zdravlje, my ass.
Ah da, zaboravih.
Bio je kod specijalista napraviti termin i ovaj ga odmah uzeo na red.
Hvala qrcu, barem je on ok.
Jedna briga manje.
Nije ni njemu lako.
Kako bi me oraspoložio, poklonio mi je za Božić knjigu da isprintanim fotografijama s Islanda.
Koje je on slikao a njegov debilni program na mobitelu izabrao.
I tako je na naslovnici osvanula slika na kojoj izgledam ko namršteno govedo koje škilji na suncu ispred vodopada.
Naravno da sam bila oduševljena.
Kaže on, male su slike na mobitelu a ja malo ćorav pa nisam skontao da si namrštena na slici.
Pa reko, od svih slika ti izabereš jednu na kojoj izgledam nadrkano kao Kupus kojeg je odvuklo na putovanje na Island umjesto na Kubu ili u Indiju.
Uvrijedio se naravno jer mi se poklon nije svidio.
Pa jebote, koji kreten moraš biti da ženi koja ionako nije sad više neka ljepotica i ne voli se ni slikati da ne vidi koliko je ostarila i podebljala se, staviš na naslovnicu poklona sliku na kojoj izgleda kao nosorog.
Onda sam ga par dana kasnije skontala kako opet nešto pimpla po mobitelu.
Popravak prve knjige stigao je neki dan.
I dalje izgledam kao dembelijska zečica na zelenoj podlozi ali barem se na slici smijem.
Sad čekam samo da zaspi pa da mu uzmem mobitel i sa njega pobrišem sve slike na kojima sam, da mi ne pokloni još neki od tih Google Photos užasa za rodjendan ili Valentinovo.
(Mentos je na mjestu ispod kojeg se nalazi namršteni nosorog u zelenoj prugastoj majici)
Post je objavljen 13.01.2024. u 18:55 sati.