U snu koračah gajem Hesperida, božica zapadnog neba,
vrtom zlatnih jabuka, osjetih poznati miris, bila sam u
aleji gorkih naranči. Budnost mi darova istinu.
Krivo sam tumačila vrijeme u kojem su
bogovi korečali zemljom, oni su već
tada poznavali moć narančastog
ploda.
U dolini zelene rijeke aleja gorkih naranči,
u narančinima slika sunca u danima
zimskih hladnoća.
Bilo je proljeće stavio si narančin cvijet u kosu
dozivao osmijeh neba, zahvaljivao suncu.
Ubijalo je tminu davnih nesanica.
Zbližavali smo se u još nenapisanoj priči,
putovali minulim, zamišljali dolazeće
pitali se, što je stvorilo ovaj svijet
pun mirisa, okusa i sunca?
bila je jesen, naranče su dozrijevale,
u vjenčanom buketu bijele ruže
i dvije naranče, metafora
sretnog zajedništva.
Na kori naranče upisah riječ radost,
ti si dopisao život.